Miljenka Koštro
Na putu do vječnosti
bio si što si bio
živio kako si živio
pjevao i plakao
usnuo jednoga dana
pokriven bojama cvjetnim
i zemljom po kojoj si gazio
ispraćen plamičcima svijeća
u tišini čekaš smiraj duše
kada ti Nebo otvori vrata raja