Miljenka Koštro
Gnijezdo je prazno, dan tih
Odletješe daleko mamini ptići
Svakodnevno stol postavlja za njih
Iako zna da na ručak neće doći
I postelju im majka sprema
I kuha kao da su svi na broju
U gnijezdu ih već duže nema
Grije ga, tješi nutrinu svoju
Nedostajanje je tišti dok su daleko
Zna da njezine čežnje slute
Iz njezinih ruku su jeli i pili
Iz grudi sisali njezino mlijeko
U krilu joj sjedili, zagrljeni bili
Mamine strepnje bezimene šutnje
Ljubila ih i grlila za laku noć
Molila Boga kad na put će poć
Ko stražar nad glavom im bdila
Znaj, njoj si cijeli svijet bio/la
Ako slučajno zaškripe ulazna vrata
U život zaviri majčinski duboko
Trči u prizemlje s gornjega kata
To je vjetar. Suza joj ovlaži oko
Krhka, hrabra, brižna i mila
U igri vjetrova razborita, moćna
Moli, za ptićima gleda, krili krila
Bdije svjetiljka dnevna i noćna
Dok kruh peče skriva srca boli
Ujutro molitvom po duši grebe
I dok spava u mislima Boga moli
Brine za djecu, tješi samu sebe
Svaka joj suza zasja kao kap kiše
Dok na svoje ptiće misli, diše, diše…