Igor Divković
Rado bi
Džan,
rado i
Fran
i Jan
i Janko
i Sven
i Stanko.
Rado bi
Rado,
rado i
Vlado,
i Ivo
i Dživo,
sa njome
vlad’o.
Ali ona,
na ljubav,
gleda
s neba,
na Zemlji
nema
onog
kog treba.
Ona
treba
lika
sa slika,
Venu
s Venere,
Larsa
sa Marsa.
Ona
treba
jarana
s Urana,
s prstenjem
Saturna,
s biserjem
Neptuna.
Ona
treba
nekog
sa neba,
da ga
sluši
kako
pjevuši.