Na kulturnoj večeri organiziranoj uz Međunarodni dan žena promovirana knjiga “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina” autorice Sonje Breljak.
Berlin/ Kulturna večer organizirana u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu započela je prigodnim pozdravnim rečenicama organizatorica programa, Tamare Janković, koordinatorice Hrvatske nastave Berlin i Sonje Breljak, urednice Hrvatskog glasa Berlin a potom i prigodnim govorom veleposlanika Gordana Bakote.
Potom je pažnju brojnih posjetitelja koji su tu večer potpuno ispunili prostor Veleposlanstva, zaokupila glazba. Pjevačka skupina Hrvatske zajednice Berlin otpjevala je pjesmu “Zbogom dragi, pratila te srića”.
Nekoliko rečenica o Međunarodnom danu žena, situaciji u svijetu i kod nas, te o ženama u književnosti govorile su Tamara Janković i Sonja Breljak.
Govore je ponovno zamijenila glazba. Violončelist Roko Silić, koji je magisterij završio na Hochschule für Musik und Theater Felix Mendelson Bertoldi u Lajpzigu, nastupao u Lajpzigu i Berlinu, svirao je i pjevao pjesmu “Suza za zagorske brege”. “Riječi te poznate pjesme napisala je jedna djevojčica. Zvala se Ana Bešenić (1952.-2012.). Imala je petnaest godina kada je napisala ovu nježnu pjesmu baš za Krapinski festival i imala sreće da je Zvonko Špišić pjesmu s pažnjom pročitao i uglazbio. Anino ime ostalo je u sjeni njene divne pjesme, no ne toliko u sjeni da je se ne možemo sjetiti”, rečeno je prije nego je zasvirao i zapjevao Roko Silić a njegova izvedbu publika je nagradila velikim pljeskom.
Potom se u središtu večeri našla knjiga “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina” autorice Sonje Breljak koja je tiskana ove godine u splitskoj tiskari Redak u nakladništvu Hrvatskog književnog društva svetog Jeronima iz Zagreba.
Knjigu je uredila i lektorirala Zrinka Martinić iz Zagreba, korigirao i recenizirao Adrian S. Kostre iz Berlina a pogovor napisala Marijana Šundov iz Splita. Autorica naslovnice je splitska slikarica Mirjana Berka a ilustracije u knjizi također Splićanka Nada Vučičić.
Pročitavši dijelove priče “Bila sam” koja govori o autoričinom djetinjstvu u kojemu je osjetila žar čitanja i pisanja i zov književnosti a otac joj predvidio novinarstvo kao sudbinu rečenicom: “To, mislio je pritom na mene, to će biti moja Oriana Falaci”, Tamara Janković je postavila Sonji Breljak nekoliko pitanja.
Tamara Janković: Ostvarilo se proročanstvo tvog oca ili i tvoj san?
Sonja Breljak: Najprije, Oriana Falaci bila je poznata talijanska novinarka, vjerujem znana i mnogima od vas. Što je to moj otac tako rano vidio i novinarstvo mi kao sudbinu predvidio? Dvije anegdote iz mog djetinjstva možda pomognu u odgovoru na ovo pitanje. Prva kaže da je otac prema mom naputku, a bila sam osnovna škola, svaku večer izlazio u dvorište i uzviknuo: Sonja, “Dnevnik” i ja bih kao bez duše trčala čuti što je novo u zemlji i svijetu, pa bih se nakon toga vraćala u igru skrivača ili lastiša, a da to drugoj djeci uopće nije bilo čudno. Druga anegdota seže do trećeg razreda osnovne škole. Tjedno sam već tada čitala po dvije knjige prema mom izboru u školskoj knjižnici. Starom knjižničaru to je zapelo za oko, pa mi jedne prigode kad izabrah dvije knjige dodade i još jednu naslova „Akademija profesora Kleksa“, Kako još nisam znala ni što je akademija, niti profesor a i ime Kleks mi ne bi privlačno, knjigu vratih nepročitanu. Na to knjižničar veli: “E sad, ispričaj nam Sonja, o čemu se radi u ovoj knjizi”. Jasno, pognuh glavu, nisam znala opisati nepročitano ali mi ta neka posramljenost dade još više vjetra u leđa, pa sam čitala i čitala i nikad više ne vratih bilo što nepročitano. Eto, ta radoznalost i želja za čitanjem vodila me i k pisanju i novinarskom pozivu, na neki način objedinjujući se i u očevom predviđanju a i mom osjećaju za literaturu.
TJ: Kako su nastale priče koje su pred nama?
SB: Nastanku ovih priča temeljno prethodi jedna koja nije u ovoj knjizi, jer da jeste, onda to ne bi bili Zapisi iz Berlina. Nastala je na Hvaru i na poticaj hvarskog biskupa, danas pokojnog Slobodana Štambuka koji mi je pri upoznavanju rekao: “Ah, novinarka, pa napišite nam nešto za naše otočko glasilo”. I ja pišem priču koja svjedoči vremenu i životnom putu koji je vodio do Berlina, rekla je Sonja Breljak i pročitala priču o ratnom vremenu i izbjeglištvu naslova „Kao da ružno sanjam“.
TJ: Da se vratimo knjizi, reci nam zbog čega nosi naslov „Pisma Danici- Zapisi iz Berlina“
SB: Priča koju upravo pročitah objavljena je u otočkom glasilu Zvijezda mora. Ona je zvijezda sjevernjača, orijentir moreplovaca, evo je i na ilustraciiji knjige koju je prema mojoj želji radila splitska slikarica Mirjana Berka. U narodu zvana zvijezda Danica, i moj životni orijentir, simbol neodustajanja od sna. Sve priče u ovoj knjizi prethodno su objavljene u godišnjaku Danica, kojeg izdaje i nakladnik moje knjige, Književno društvo svetog Jeronima iz Zagreba. Priče su plod moje dvadesetogodišnje suradnje s njima. Danica je u osjetjivom vremenu meni bila svojevrsni sinonim za domovinu, obraćala sam joj se kao dijete majci i revno slala ponajljepše od preko 300 priča iz mojih bilježnica. Sad u ovoj knjizi one čine poseban spoj i svijet, rukovet svojevrsnih pisama. Otuda i naslov knjige „Pisma Danici“.
TJ: O kakvim se pričama radi, što čini sadržaj knjige Pisma Danici?
SB: U knjizi je 37 emocijama nabijenih priča, naslova “Ne plači Marijo”, “Prepolovljeno srce”, “Želim dijeliti ljubav”, “Put u drugi svijet”, “Anđele moj”… u njima je identitet djeteta, mlade žene, majke, prognanika, izbjeglice, iseljenika, novinara, đakona, povratnika, teme i dileme koje nas u iseljeništvu prate i ispunjavaju. Brojni likovi iz tih priča sjede i večeras u publici, rekla je autorica i pročitala dijelove priče “Ljuljaj, ljuljaj”.
Iz knjige “Pisma Danici” čitali su i učenici Hrvatske nastave Berlin. Lovro Nimac je čitao dijelove priče “I… Kako se zove unuka?” a Lucija Čehulić Staniša iz priče “Krasan čovjek”.
Vrhunac večeri bilo je čitanje recenzije iz knjige koju je napisao Adrian S. Kostre, novinar, prevoditelj i urednik iz Berlina i njegovo čitanje jedne od priča iz knjige.
“Moja najdraža priča u zbirci “Pisma Danici”, tom nizu dijelom dokumentarnih, biografskih pa i autobiografskih zapisa autorice Sonje Breljak, nosi nslov “Rođenje po Mateju”. Želim vjerovati u tu priču. Vjerovati da je “vjerodostojna”, kao što to na samom početku tvrdi autorica. Zato što je ta priča autoričino oličenje Božje dobrote. Dobrote koja ne pita i ne bira, već daruje ne tražeći uzvrat. Daruje nas smiješkom na usnama i toplinom u srcu. Ako još niste, odmah ju pročitajte!”
Kostre je potom izvanredno ugodno i s ponešto humora na pravim mjestima, pročitao priču “Rođenje po Mateju” a autorica ga je na kraju iznenadila činjenicom da kraj njega u dvorani sjede likovi iz priče koju je upravo pročitao i s kojima je neposredno mogao potvrditi njenu “vjerodostojnost”.
Bilo je suza i smijeha, širio se topao i ugodan osjećaj, s pričama, doživljajima i emocijama u njima, publika se lako identificirala.
Večer je završila glazbom. Pjevačka skupina Hrvatske zajednice Berlin uz pratnju violončela i Roka Silića, zapjevala je svima poznatu pesmu “Noćna muzika”. Zaplesao se na kraju pjesme i valcer s autoricom knjige.
Topli pljesak publike, zahvalnost suradnicima, sudionicima, domaćinu i publici, cvijeće za autoricu od veleposlanika Gordana Bakote, Pjevačke skupine Hrvatske zajednice Berlin i publike, mogućnost nabave knjige uz potpis autorice te druženje nakon toga uz koji zalogaj za koji su se pobrinuli ugostitelji braća Tokić (Dalmacija Grill) i Jasna Burazin (Cafe Lavanda) te organizatori i njihovi prijatelji, bili su najljepši mogući završetak kulturne večeri s koje su posjetitelji otišli ispunjeni toplinom i ugodom. Taj osjećaj će ih, nada se i očekuje organizator, ponovno dovesti na nove kulturne događaje koji okupljaju sve više publike i potvrđuju kontinuiranu kvalitetu organizacije.
Organizatori već planiraju nove projekte, a netom promoviranoj knjizi “Pisma Danici” žele dobar i dug let, raširena krila, odnosno stranice knjige koje će listati brojne ruke u iseljeništvu i domovini. Sretno!
…