Ruža Zubac-Ištuk
Kažem:
Večeras imam vremena
napisat ću pokoji stih.
Skupit ću riječi na hrpicu
da im značenje ne izgubi smisao,
da im duša snagom zablista.
„Nemoj!
Ne troši neplaćeno vrijeme
na nebitne stvari.
Tko danas pjesnike čita i sluša,
osim pokoja slična im
izgubljena pjesnička duša“,
čujem glas (ne)razuma
iz duboke sjene.
(Skrio se iza mene.)
Kažem:
Šuti!
Bistre misli mi ne muti.
Ne znaš ti
koliko je pjesnikova duša
ushićena, blaga, čista
kada na papiru nova
pjesma zablista.