Kitana Žižić
Želiš li popiti nešto zajedno sa mnom
Možda nektar ljubavi
Pun krčag romantičnih sokova
Zrelih a ne ugaslih boja
Neka te ne brine poneka bora
Otisak je emocija proteklih godina
Osvjedočeni trag proživljenog iskustva
Ne potvrda ishlapjelih želja
Bremenitih sjećanjima, pa i ponekim odbijanjima.
U svačijem životu izmjenjuju se darovi i udarci
Rumena jutra kao vjesnici radosti
Besane noći kao pečati bola
Kad smo na dnu bunara dišući na škrge
Želeći da nas više ni trenutka nema
Uz nas su istom naši anđeli
S licima rodbine i prijatelja
Koji nikada ne posustaju
Dok nas ponovno ne izvuku iz bezdana,
Ali ona posljednja kap užitka
Kao iz prevrnute šalice kave na bok
Da se ne propusti ni ta zadnja kaplja
Zove nas zatomljenom uspavankom
Tâ još neumrla žeđ romantične ljubavi.