Hrvatski branitelj, Vukovarac Damir Plavšić, umirovljeni satnik Hrvatske vojske čiji su zapisi iz knjige “Ne plači, moj dobri anđele” čitani u Berlinu na prigodnoj večeri povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje, uputio je iseljenicima pismo zahvalnosti.
Poštovane Hrvatice i Hrvati koji živite u Berlinu i na sjeveru Njemačke,
Imam iznimnu čast sve vas pozdraviti i prenijeti vam iskrene pozdrave iz domovine Hrvatske.
Nadam se da ću nekada imati prilike posjetiti vas i održati svoju glazbeno scensku predstavu „Bitka za Vukovar“ s projekcijom istoimenog filma. Do tada, želim svima vama, kao branitelj Vukovara i vukovarski ratnik iskreno zahvaliti na vašoj pomoći bez koje mi branitelji ne bismo uspjeli ostvariti tisućljetni hrvatski san o neovisnosti.
Naime, dok smo se mi branitelji borili protiv srpskih neprijateljskih snaga na jednom frontu, vi ste se poštovani Hrvati u Berlinu i dijaspori borili zajedno s nama istovremeno, ali na tri fronta.
Prvi i najvažniji front na kojem ste se vi borili za Hrvatsku jeste to što ste sakupljali svoj novac i kupovali oružje nama braniteljima da možemo braniti domovinu.
Drugi front na kojem ste se vi borili za domovinu jeste lobiranje za priznanje Hrvatske.
Treći front na kojem ste se borili jeste pomoć u obnovi Hrvatske nakon završetka rata.
Ne znam je li vam se ikada neki političar iz Hrvatske zahvalio za sve što ste učinili za domovinu, nadam se da jeste, jer to zaslužujete.
Ja sam običan i mali čovjek koji je 1991. godine morao postati ratnik i koji razumije da bez vaše pomoći iz dijaspore ne bismo uspjeli, prvo obraniti, a potom i osloboditi okupirane dijelove naše domovine.
Zajedništvo hrvatskog naroda a posebno iseljene i domovinske Hrvatske s braniteljima, kao i naša katolička vjera, dovelo je do toga da smo nakon punih 888 godina, davne 1991. godine, velikom žrtvom u krvi stvorili i obranili hrvatsku državu.
Poštovane Hrvatice i Hrvati u iseljeništvu, iskreno vam i od srca HVALA.
Branitelj Vukovara i vukovarski ratnik Damir Plavšić šalje vam srdačne pozdrave iz domovine.
….
Damir Plavšić rođen je 1969. godine u Vukovaru, gradu u kojem je proveo djetinjstvo i mladost, ni ne sluteći da će upravo njegove ulice postati pozornica najveće tragedije suvremene Hrvatske, ali i simbol neviđene hrabrosti.
Godine 1989. odlazi u Zagreb na studij veterine. No, umjesto bezbrižnih studentskih dana, u lipnju 1991., nakon krvavih događaja u Borovu Selu, Damir donosi tešku, ali hrabru odluku: prekida studij, ostavlja knjige i kao dvadesetdvogodišnji dragovoljac vraća se u svoj rodni grad.
Kao pripadnik legendarne 204. vukovarske brigade prolazi kroz najteže trenutke opsade. Ostat će zabilježeno da je već na samom početku općeg napada na grad, 25. kolovoza 1991., sa suborcem uništio prvi neprijateljski tenk u Vukovaru.
Svi ti trenuci – borbe u trapericama i tenisicama, nadljudski napori i padanje suboraca – duboko su se urezali u njegovo sjećanje.
Nakon sloma herojske obrane Borova naselja, 20. studenoga 1991., Damir biva zarobljen. Slijede četiri duga mjeseca pakla u srpskim koncentracijskim logorima Stajićevo, Niš i Srijemska Mitrovica. Prošao je kroz nezamisliva mučenja, a slobodu i razmjenu dočekao je u proljeće 1992. godine.
Nakon rata i oporavka, Damir pokazuje nevjerojatnu životnu snagu. Odlučuje promijeniti smjer svog obrazovanja te završava Agronomski fakultet, a potom i poslijediplomski studij marketinga na Ekonomskom fakultetu. Svoju vojnu karijeru nastavlja u Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske, iz kojeg odlazi u mirovinu u činu satnika, odlikovan čak šest puta za junaštvo i doprinos u Domovinskom ratu.
No, Damirova borba za Vukovar nije završila sklapanjem primirja. On je svoje oružje zamijenio perom.
Damir Plavšić je jedan od njih koji je imao snage, ali i znanja, zapisati svoja sjećanja.
Postao je jedan od najaktivnijih hrvatskih branitelja-pisaca, pretočivši svoje traume i ponos u pet iznimnih knjiga te glazbeno-scenske izvedbe.
Njegovo zrelo književno stvaralaštvo danas čini autentična trilogija o bitci za Vukovar. Ovu veliku cjelinu započeo je potresnim naslovom “Ne plači, moj dobri anđele”, nastavio knjigom “Ratnici u trapericama i tenisicama”, a zaokružio svojim najnovijim djelom “Tri dana u paklu rata”. Kroz svoje knjige Plavšić ne širi mržnju. On s dubokim pijetetom bilježi surovu stvarnost najtežih vukovarskih dana, ali iznad svega – svjedoči o zajedništvu, vjeri i neizmjernoj ljubavi prema domovini.
/sažetak životopisa Damira Plavšića sačinila Tamara Janković, prof. povijesti/