VUKOVAR JE NAŠ SVJETIONIK

POČAST ŽRTVAMA I ČUVANJE USPOMENA: U Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu obilježen Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

prilog: Hrvatski glas Berlin/ S.B./

Berlin/ Tradicionalno, i uz lijep odaziv iseljenika, Hrvata i Hrvatica koji žive u Berlinu, u najvišem diplomatskom predstavništu u Njemačkoj organizirano je prigodno obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, uz 35. obljetnicu stradanja Vukovara.

Ovo dostojanstveno i lijepo okupljanje kojim je odana počast svim žrtvama Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnjei kojim se čuvaju uspomene na  hrabrost branitelja, njihovu žrtvu i izborenu slobodu, počelo je prigodnim govorom Gordana Bakote, veleposlanika Republike Hrvatske u Njemačkoj.

“Ovo su dani kada se sjećamo konkretnih djevojaka i mladića  koji su tog ljeta 91. krenuli u nepoznato. Krenuli su u nepoznato bez kalkulacija, bez interesa, osobnih promišljanja, bez razmišljanja o karijeri ili financijskim postignućima. Prošlog tjedna smo u Frankfurtu obilježili Dane sjećanja s jednim filmom o hrvatskom branitelju Velimiru Đereku Sokolu, koji je iz svog Imotskog, preko Zagreba, krenuo u ljeto 91. godine braniti Vukovar i postao i zapovjednik, legendarni zapovjednik Sajmišta. Od ljeta 91. godine, taj mladić koji je tada imao 24 godine, nije znao kuda ide, krenuo je u nepoznato, braniti Hrvatsku od zla, jer je imao impuls kao i oni svi najbolji koji su to osjetili, da treba spriječiti to zlo koje je krenulo prema Hrvatskoj, prema Vukovara. Krenuo je u nepoznato, dao svoj život, kao i mnogi drugi, u nadi, onog što se kasnije i dogodilo, obrane Hrvatske, stvaranja europske Hrvatske, članice NATO-a. Tu je bitan pojedinac. On je samo jedan od primjera ljudi koji su se odlučili napraviti ono što je najvažnije. Iza svake takve priče postoji sudbina onih kojih se prisjećamo danas. Drago mi je da ste tu u tako velikom broju, posebno i da ima mladih ljudi, da se ta uspomena prenosi, da mladi znaju kako smo  se tada borili da dobro pobijedi zlo. Zlo se replicira, uvijek ga ima. Ali, jako je bitno da postoje ljudi koji su spremni ići u nepoznato, braniti dobro. Vukovar je naš svjetionik koji baca svjetlo najdalje. Kada god postoje neke razlike među nama, a postoje i to je u redu, živimo u demokratskom društvu, kada je riječ o Vukovaru, svi se resetiramo i zbrojimo i dođemo kao danas, obilježiti 35. obljetnicu stradanja Vukovara. Sudbine žrtava, nestalih… nećemo odustati, svaka obitelj, svaki pojedinac, svatko treba naći svoje, na tome ćemo inzistirati da se pronađe svaki pojednjac koji je nestao. Prenijet ćemo ove misli i dalje, mladim generacijama…” rekao je između ostalog veleposlanik Bakota i pozvao sve na minutu šutnje za žrtve Vukovara i Škabrnje, za sve žrtve Domovinskog rata.

U prigodnom kulturnom, literarno-glazbenom programu pod geslom “Ovo  je naš put sjećanja: borba, žrtva, sloboda”, sudjelovali su potom članovi Zbora mladih Hrvatske katoličke misije Berlin koji su pjevali “Kako divno ime je to” i “Oči u Oči”.

Zbor mladih vodi Kristina Penić a glazbeno prati Bruno Penić.

U glazbenom dijelu večeri sudjelovala je i Ana Draganović, glazbenica, orguljašica HKM Berlin. Svirala je i pjevala pjesmu “Kako divno je ime to”.

Literarni dio obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, odnosio se na konkretne žrtve i likove, njihovo sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu. Točnije, čitani su dijelovi iz knjige “Ne plači, moj dobri Anđele” autora Damira Plavšića, pripadnika Zbora narodne garde koji se kao 22-godišnjak borio na više položaja u Vukovaru i Borovu naselju, bio ranjen, zarobljen te potom četiri mjeseca, do razmjene i slobode, proveo u više logora u Srbiji.

Zapise iz knjige koja je prošireno izdanje Plavšićeve knjige “Zapisi iz srpskih logora”,  kao i dijelove životpisa Damira Plavšića, te za ovu prigodu napisano njegovo pismo Hrvatima u Berlinu, čitali su: polaznici Hrvatske nastave Berlin Matea Novokmet i Lovro Nimac te povjesničarka Tamara Janković, korodinatorica i učiteljica Hrvatske nastave Berlin, potom i novinar, književnik i prevoditelj Adrian S. Kostre i Sonja Breljak, novinarka i urednica Hrvatskoga glasa Berlin. Prigodno povodu okupljanja, pročitani su i stihovi “Vukovarski memento”, hrvatske pjesnikinje Slavice Sarkotić.

Ova dostojanstvena, jedinstvena i autentična kulturna, glezbeno-literarna večer kojom je obilježen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje privedena je kraju paljenjem svijeća ispred Veleposlanstva Republike Hrvatske u Njemačkoj.

Svijeće su upalili veleposlanik Gordan Bakota sa suradnicima, vojni izaslanik Ivo Musulin i njegov pomoćnik Tihomir Strmečki, te organizatori i sudionici prigodnog programa.

Svijeću je upalio i molitvu za žrtve Domovinskog rata izgovorio je fra Dejan Međugorac, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin: “Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože, na hrabrosti i snazi koju si udijelio onima koji su podnijeli žrtvu da bismo danas mogli živjeti u slobodi. Zahvaljujemo ti što se kroz njihovu žrtvu možemo naučiti hrabroj izdržljivossti i što su u mijenama ovoga života i svojom žrtvom zavrijedili da ih poštujemo. Molimo te, ne daj da se izgubi išta od nihovih napora; ono što su živjeli i činili neka pridonese dobrobiti ovoga svijeta i naše Domovine. Daj da i mi cijenimo sve ono što njima bijaše sveto, da u svemu u čemu su bili veliki i dalje u nama zbori. Molim te da nastave živjeti i u nama danas, u našim srcima, mslima i savjestima. Učini, Bože, da sada nakon njihove podnesene žrtve budemo dublje međusobno povezani; i daj da u miru i prijateljstvu zajednički upoznamo tvoje obećanje: da ćeš i nama biti vjeran kad prijeđemo s ovoga svijeta. Amen. Pokoj vječni daruj im, gospodine. I svjetlost večna svjetlila njima. Počivali u miru. Amen.”

U Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu, u ulici Ahornstr. tada je već uveliko pao mrak. Oni koji su u toj večeri svoje vrijeme (a vrijeme je ljubav) izdvojili sjetiti se žrtve Vukovara i Škabrnje, žrtava Domovinskog rata, ostali su još zajedno u ugodnom druženju i razgovorima. Na odlasku u berlinsku noć kasnije ih je ispratila svjetlost svijeća i sjećanje na Vukovar, na Domovinski rat, sjećanje koje i nakon 35 godina traje i prenosi se na mlađe generacije i ovdje daleko od domovine.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments