DEA JE STIGLA DOMA

ANDREA VIDOVIĆ, AUTORICA ZAPISA NASLOVA DEA´S TAGEBUCH STIGLA U BERLIN PO SVRŠETKU DOBROVOLJNE SOCIJALNE GODINE U JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI
tekst i foto/foto album ispod teksta/: Sonja Breljak
Berlin/ Aerodrom Tegel, nedjelja 11. rujna. Ljutit će se na mene pjevači crkvenog zbora jer ne stigoh pjevati s njima u crkvi svetog Bonifacija. A s razlogom! Dvanaest je sati. Podne.  Stojim pokraj izlaza 12, berlinskog aerodroma Tegel. U rukama mi buket cvijeća. Volim aerodrome. Užurbanost. Rado promatram odlaske i dolaske putnika. Dočeke i ispraćaje. Na sličnom zadatku sam i sama ovom prigodom. Čekam Andreju Vidović, našu autoricu tekstova iz rubrike Dea´s Tagebuch. I ne samo ja. Andrejini roditelji, sestra i brat također su tu. Odjeveni su u istovjetne lila majice na kojima piše Volim Deu. Tu su i Andrejine školske prijateljice. Jedna je, poput nje same, provela dobrovoljnu socijalnu godinu u Gani a druga pola godine u Indiji. Tu je i Lucija  …prijateljica iz HKM i Frame, obiteljski prijatelji …
Avion iz Münchena upravo je sletio. Andrea stiže iz Pretorije preko Johanesburga i Münchena za Berlin. Provela je cijelu godinu u Južnoafričkoj Republici, radila s djecom, upoznala zemlju i ljude, pisala nam o svemu u 16 predivnih tekstova u kojima se moglo nazrijeti sve što Andreja doživljava i proživljava.
Podsjetimo, Andreja Vidović je sudjelovala u projektu takozvane dobrovoljne socijalne godine preko Deutsche Entwicklungsdienst koja ovakve projekte namijenjene mladeži od 18 do 27 godina razvija od 1962. godine. O tome nam je sama Andreja pripovjedala prije odlaska. Obrazložila svoju želju, nakon mature na katoličkoj školi Edith Stein, učiniti nešto na socijalnom angažmanu videći taj pravac, socijalnog djelovanja, i kao buduće životno opredjeljenje.

Suze …”odbor za doček” je kroz staklo ugledao Andreju. Prije nego li ona nas. Suze olakšanja roditelja, radost prijatelja. Čekanje na prtljag se istina, malo i razvuklo. A onda konačno…svjetlokosa dvadesetijednogodišnjakinja je konačno u zagrljaju, okružena, najprije  lila majicama najbližih.
Ovaj lijep i neobičan, veseo i dirljiv doček zapazila je i ekipa njemačkih novina pa se i njihov fotograf priključio nama iz Hrvatskog Glasa Berlin. Zanima ih …zapisuju …tko dolazi, odakle, tko dočekuje?!
Odgovore na ta pitanja mi znamo. I puno više iz 16 Andrejinih tekstova poslanih iz Pretorije i objavljenih na stranama Hrvatskog Glasa Berlin, u rubrici Dea´s Tagebuch, pod  naslovima: Angekommen, Kontraste, Ungeduld, Lernen, Gruess aus Afrika, Sonige Weihnachtsgruesse, Traumhafte Reise, Einfach wunderbar, Das ist mein Afrika, Quientessenz, Frei zu sein, Die Angst, Jemanden vermissen, Meine gelibte Mutterstadt, Bald bin ich wieder da i Es war meine Wahl.
Prije  nego nam Deu, odnese velika obiteljska proslava o kojoj ona sama još niti  ne sluti, usput kratko pitamo:
– Što ti se najviše svidjelo u Africi?
– Mnogo toga. A najviše ljudi. Pretoria je veliki grad, milijuni ljudi, puno raznolikosti. I moji prijatelji sad tamo žive.
-Što ti se najmanje dopalo u Africi?
–Sigurno to da sam se za boravka u Pretoriji, radi sigurnosti, morala odreći velikog dijela moje slobode.
– Čega si se iz Berlina najviše poželjela i što prvo  želiš učiniti nakon  povratka?
– Bila je to duga godina u kojoj mi je najviše nedostajala moja obitelj. I prvo želim pojesti jedan döner, toga sam se najviše poželjela …rekla nam je Andreja kroz mladenački smijeh ali i suze najbližih koje su  pratile  njen povratak u Berlin. Ostale impresije iz Afrike i one po dolasku u Berlin ispripovijedat će nam Andreja sama u jednom od budućih tekstova na Hrvatskom  Glasu Berlin.

Sjedim u autobusu koji me s aerodroma Tegel vozi prema centru grada. Cvijeće uručeno, fotografije načinjene. Prepustih ju slavlju povratka s obitelji i prijateljima. Za drugo će biti vremena. Razmišljam …dobro se sjećam Andrejina rođenja. Roditelji su iz istih krajeva kao i ja. Na isti način … tjerani ratom …stigosmo do Berlina. Blizanke …Andreja i Mateja …prerano rođene tamo u ljeto 1990. godine. Sitne, malene, tek nešto oko kilograma teške. A vidi sad koja vrijedna djela čine. Dobro kažu oni stihovi …Nije malen tko se malen rodi …