BRAVO ANDREA!

PLJESAK, SMIJEH, SUZE, DRUŽENJE I PJESMA OBILJEŽILI SU PRVO IZDANJE POLA URE KULTURE U ORGANIZACIJI HRVATSKOG GLASA BERLIN  – “MOJIH 365 DANA U AFRICI”
tekst: Sonja Breljak
foto: Anja Breljak /foto album u dnu teksta/
Berlin/ Topla i nekako malena učinila se sinoć dvorana Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Ispunili ju brojni mladi i malo stariji berlinski Hrvati. Pljesak, smijeh i suze, druženje, razgovori i pjesma obilježili su prvu POLA URE KULTURE u organizaciji Hrvatskog glasa Berlin. Zablistala je gošća, naša autorica rubrike Dea’s Tagebuch, Andrea Vidović u večeri posvećenoj njenim 365 dana provedenih u Južnoafrićkoj Republici. Zablistala je lijepa riječ njemačkog i hrvatskog jezika, toplina našeg identiteta, širina i raznolikost identiteta kojega nose naši mladi. Predivno, dvojezično druženje raznih generacija berlinskih Hrvata kakvoga dugo ili skoro nikako nije bilo. Podsjetimo, Andrea Vidović, dvadesetjednogodišnjakinja iz Berlina, provela je dobrovoljnu socijalnu godinu u dalekoj Pretoriji, brinući o bolesnoj djeci. O svojim doživljajima i osjećajima pisala nam je u 16 navrata u rubrici Dea s tagebuch. Hrvatski Glas Berlin je u suradnji s Franjevačkom mladeži i zborovima HKM- Berlin, posvetio prvu Pola ure kulture, Andreji i njenom vrijednom, mladenačkom djelu.
U čitanjima Andreinih kolumni i spontanim razgovorima o njenim doživljajima, putovanju, radu, boravku i povratku, približila se i drugima jedna daleka država, prikazala nova mogućnost socijalnog angažmana. Mladu Andreu je pozdravio kratko i župnik fra Petar Čirko, ukazavši upravo na vrijednost socijalnog angažmana mladih ljudi u današnjem vremenu brza života.
Progovorila se i koja riječ o organizacijama koje u Njemačkoj  organiziraju dobrovoljne socijalne godine za mlade do 27. godine. Izrekla i koja  o dalekoj Južnoafričkoj Republici. S posebnom pažnjom, saslušana je Andreina kolumna Pozdrav iz Južne Afrike te odgovor na nju Pozdrav u Južnu Afriku mlade Mirjam Brajković, sve u prijevodu na hrvatski jezik iz pera našeg urednika Emila Cipara. Bilo je suza i puno pljeska.
Večer su uljepšali i upotpunili Zbor mladih Hrvatske katoličke misije s pjesmama Gospodine, ti si pastir moj i Ne boj se, te Mješoviti crkveni zbor s pjesmama Misijska himna i Na žalu, koju su na kraju svi zajedno zapjevali.  Uživali su svi istovremeno i u slikama iz Afrike, afričkoj glazbi te video zapisu o Africi, kojega je za ovu prigodu uradio Marko Kern.
– Sretna sam da živim u gradu kao što je Berlin. Ali vidite, i naši su roditelji došli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Njemačku. I nama mladima, svijet je otvoren. Svakome od vas bih preporučila da ode, vidi, upozna, doživi. I da se socijalno angažira, siromaštva i bolesti, ima svugdje oko nas, treba samo otvorenih očiju i srca ići kroz život. Želim da dogodine, ja sjedim ovdje u publici a netko od vas mlađih, pripovjeda kako je putovao i doživio neku zemlju …poručila je naša divna Andrea na kraju večeri. Bravo Andrea!
I  mi iz Hrvatskog Glasa Berlin … točnije, glavna urednica u ime Glasa i svih njegovih dragih suradnika … imali smo poruku: – Kad se ovih  dana vraćah s probe pjevanja, jedna poznanica mi veli: -Čula sam da će idućeg tjedna u Hrvatskoj padati snijeg. Jako volim naše ljude ovdje, posebno one iz prve iseljeničke generacije, njihove uspomene, trud i rad, pa se tek našalih i poznanicu zbunih pitanjem …a jesu li javili šta i za berlinsko vrijeme?
Topla i draga je naša nostalgija, čežnja, sjećanje, mar i njegovanje, ali ovdje nam je kad pada, kišobran otvoriti. Ovdje u svojem svijetu odrastaju i  naši mladi ljudi. Želim da nam …poput ove večeri … u susret uskoro stigne stotine naših Andrea, da nam iznesu svoje stavove, dvojbe, strahove, uspjehe i padove, prošire i naše vidike, pokažu svjetove, jezike, kulture, podijele s nama, ostanu s nama, i nas povedu.  Neće to izbrisati nijednu ljubav, tek proširiti ju svijetom. Ne reče li maloprije na kraju i pjesma zbora, stihovi pokojnog Ivana Pavla II …idem tamo kamo šalješ me ti.
Draga Andrea, hvala što si bila s nama, podijelila s nama svoj svijet, pisala nam, mislila na nas. Želimo ti i u budućnosti puni, angažirani  život ispunjen ljubavlju. Zahvaljujemo i tvojim roditeljima, Zboru mladih i Mješovitom crkvenom zboru što su zajedno pjevali. Vrijedilo je to. Na pomoći hvala Framašima. Na prostoru i pruženoj ruci, hvala fra Petru. Posjetite nas na stranama Hrvatskog Glasa Berlin, pročitajte i druge Andreine tekstove ili i one drugih autora, naših suradnika. Budite s nama i na nekoj od idućih Pola ure kulture.
Andrea sretna. Mi potpuno zadovoljni učinjenim a sudeći i prema  odjecima i reakcijama mladih i malo starijh posjetitelja …predivna večer!