ŠTO SMO PONIJELI SA SUSRETA

DOJMOVI MLADIH HKM BERLIN SA SUSRETA HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U SISKU
Berlin/ Naši mladi iz Hrvatske katoličke misije Berlin, otišli i vratili se iz Siska. Sudjelovali na Susretu hrvatske katoličke mladeži 2012. Kako im je bilo, čitali smo iz Dnevnika jedne od putnica, članice Zbora mladih, Mateje Marić koja je ekskluzivno za Hrvatski glas Berlin, pisala (a mi i objavili) svoje dojmove. No, evo, što su i drugi sudionici (mladi, voditeljica, svećenik) ponijeli iz Siska i donijeli u Berlin, što ostaje duže od puta i putovanja, grije, žari i pali, put pokazuje onima što izabraše …prema geslu Susreta …u svjetlosti hoditi (Urednica): -Ljudsko oko puno toga vidi i zamjećuje, no ipak mu dosta toga ostaje uskraćeno zapaziti. Ljudsko oko vidi ljepotu prirode, bogatstvo boja, rađanje novoga života, no ono što se rađa u srcu i titraje nutrine, to može zamijetiti samo nutrina. Tako smo i na Susretu hravtske katoličke mladeži u Sisku, mogli okom vidjeti ljepotu boja, ukrašenog prostora gdje se slavila sveta misa, no jedino je srce bilo kadro oćutjeti zajedništvo i naboj žarke vjere toliko mladih srca koji se nalaze u cvijetu svoje mladosti. Osjetili smo različitost kao veliko bogatstvo i kako je ljubav i otvorenost plodno tlo za susrete s Bogom i s čovjekom. Osjetila se blizina Božja i blizina ljudi kao dar od samoga Boga. Sve se činilo kao da dišemo istim plućima. Činilo mi se kao da smo bili poput prve zajednice kršćana, u počecima Crkve, zahvaćeni istim raspoloženjem i ozračjem, kako je to opisano u Djelima apostolskim:“Bili su jedno srce i jedna duša!” (fra Ivan Ante Rozić)

…  -Što se mojih dojmova tiče, mogu samo reći, da sam jako ponosna na naše mlade. Dostojanstveno su se ponašali i sve obitelji koje su ih primile bile su pune pohvale. Lijepo je bilo promatrati kako su se mladi za vrijeme susreta “uživjeli”. Mladi koji se djelomično nisu ni poznavali, bilo je za vrijeme priprema na susret “smiješno” i djelomično neugodno zajedno držeći se za ruke pjevati himnu susreta, oni su se u Sisku pretvorili u jednu grupu, koja je puna euforije pjevala iz sveg glasa sa zažarenim licem i veseljem u očima. Koža mi se ježi kada se toga sjetim. Svi su sa tisuće drugih mladih molili jednim glasom. Za vrijeme povratka smo zamolili mlade, da na papir stave svoje dojmove i mogu recći, da sam bila jako pozitivno iznenađena i dirnuta čitajući ih. Mnogi su napisali, da su bili oduševljeni zbog gostoprimstva i da žele ljubav koju su primili od nepoznate obitelji prenijeti u svoju obitelj, da su uživali u zajedničkom druženju s tisuće drugih mladih u zajedničkoj molitvi i pjesmi, neki su rekli da su plakali i osjetili prisutnost Božju, neki su se ispovjedali i olakšali dušu, i skoro svi žele sudjelovati na sljedećem susretu u Dubrovniku 2014. Nadam se, da će se žar koji je zahvatio naše mlade održati, i da ce ih iskustvo tog susreta i geslo…u svjetlosti hodimo …pratiti kroz život. (Suzana Smolković, voditeljica Zbora mladih HKM)

… -Iznad svega izražavam duboku zahvalnost dragome Bogu što mi je bilo omogućeno sa mladima HKM Berlin putovati na Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisak. Kada je u pitanju uopće neki lijepi događaj ili doživljaj, ne nalaze se odgovarajuće riječi, kojima bi se to moglo izraziti. A kako li je tek kada se radi o doživljaju duhovne naravi!? Zbog toga mi je zapravo i „teško“ opisati SHKM i sve doživljeno. Želim ipak istaknuti samo par stvari. Na prvo mjesto stavljam svečano slavljenje Svete Mise u Sisku, koje mi je bilo zaista veličanstveno! Tu se moglo istinski osjetiti duh zajedništva. Također je prelijepo bilo Euharistijsko slavlje u Petrinji, na kojoj je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić naša srca obradovao vrlo lijepom, poučnom i nadahnutom propovijedi. Duboki dojam na mene je ostavilo i naše zajedničko pjevanje himne SHKM 2012 „U svjetlosti hodimo“. Prekrasno je bilo vidjeti i slušati da desetci tisuća mladih pjevaju kao jednim ustima uz predivnu i skladnu koreografiju. Osobno sam bila oduševljena I ljubaznošću i gostoljubivošću obitelji Rajn, kod koje sam ja s jos 9 mladih djevojaka bila smještena. Ovom prilikom želim od srca zahvaliti toj obitelji! „U svjetlosti hodimo“ bio je moto susreta. Za kraj bih od srca poželjela svakoj mladoj osobi kao i sebi, da zaista iskreno idemo kroz život u pravoj svjetlosti, učeći tako i na svojim greškama i propustima. Jer u današnje vrijeme je mladi čovjek izložen velikim opasnostima, lažnim vrijednostima i zavodljivostima, koji ga nikako ne vode u svjetlost nego u tamu. Jedini smisao i istina našega života na Zemlji se nalazi u svjetlosti vjere, Ljubavi i Milosrđu dragog Isusa Krista, koji je Put, Istina i Život i jedino Svjetlo svijeta! (Ana Draganović, članica Zbora mladih i FRAME)

…
Dojmovi mladih stavljeni na papir u autobusu, pri povratku iz Siska:

– Zahvaljući ovom putovanju ja sam osjetila poseban način doživljavanja ljubavi. I sretna sam što se sve tako lijepo složilo. Za mena je ovo putovanje baš bilo (ono) otvaranje srca prema drugoj osobi. I sad znam da koliko god ljubavi dajem, meni će se istom mjerom vratiti. Povjerenje, ljubav i samopouzdanje – to je ono što meni ostaje u sjećanju sa ovih prelijepih dana.

– Što smo ponijeli sa susreta? Kako dobrih ljudi ima -npr.kako su svi reagirali kad smo došli. Da se možemo obratiti svećenicima. Da možemo drugima pričati kako se ljubav u Hrvatskoj izražava.

 – Toliko mi je drago da su se toliko mladih Hrvata iz cijele Europe sastali u “svjetlosti hoditi”. Propovijed i čitanja su me toliko dotaknula da sam počela od radosti plakati i u zajedničkom plesu himne. Bog nam je dao jedan zadatak i taj je da hodimo u svjetlosti. Da našu vjeru još produbimo i da taj žar i tu novu snagu, energiju i ljubav prenesemo drugima i tako njih potaknemo. To zajedništvo i bratstvo je veće od ičega. I samo zajedno možemo nešto postići i biti prava, vjerna crkva. Hvala Bogu das mo mogli doživjeti taj susret I te oduševljene emocije sa drugima (našim prijateljima – zbor, Frama i drugi), dijeliti ih doma kad dođemo sa novom snagom. Predivan je bio taj doživljaj I nadam se da će se to opet ponoviti 2014. u Dubrovniku!

– Lijepo je bilo s toliko mladih moliti i slaviti svetu misu. Vjera spaja! – Dojmila me: intenzivna molitva u pjesmi I doživljaj prirode za vrijeme svete mise – prisutnost Duha Svetoga u prilici vjetra!

– Ponijela sam iz Siska das mo svi Svjetlo Kristovo I da uvijek ima zajedništva iako se ljudi ne znaju! – Jako mi je zajedničko pjevanje i moljenje pomoglo Boga  jače i s ljubavlju slaviti i njemu se zahvaljivati.

– U posebnom sjećanju će mi ostati svete mise jer mi se u obim misama na neki način otvorilo srce. Jako mi se dopalo zajedništvo koje se moglo osjetiti pogotovo na sv misi u Sisku. Šteta što nije sve duže trajalo da se očvrsnu dublji osjećaji. Stvarno me je dodirnuo i film o blaženom Alojziju Stepincu I kratki razgovor sa sestrom Anđelitom, koja nas je jako lijepo vodila kroz muzej i dala nam predivne savjete. Sve u svemu sam doživjela više dubljih trenutaka koji su mi dodirnuli dušu.

– Postali smo jedna zajednica, grupa. Zajedničko pjevanje me je dotaknulo. A saznala sam da smo mi mladi vrlo važna generacija koja treba širiti vjeru što više, uvijek biti otvoren prema drugima kao i integrirati one koji su šutljivi. Ovo mi je bio prvi susret ali mi neće biti zadnji, slijediti ću ostala! – Došao sam bliže Bogu! “Malo nas je al’ nas ima” – Domovina! Prijateljstvo!

– Vjera nas spaja – dovodi bliže jedni drugima! Upozna se puno novih ljudi! – Osjeća se zajedništvo, pogotovo u vjeri, jer skupa živimo svoju vjeru, skupa molimo i pjevamo – jednostavno je jedan neopisiv osjećaj.

– Dojmilo me je da je toliko puno mladih vjernika bilo zajedno na jednom mjestu. Nikad neću zaboraviti veliko gostoprimstvo obitelji koja me je primila. – Stvaranje i učvrstljivanje zajedništva. Velika radost, da toliko puno mladih dijeli moju vjeru. Naučila sam puno novih prelijepih pjesama i koreografija.

– Ponijeti ću sa susreta da otvorenije prilazim ljudima, da s njima razgovaram, da budem veseliji.

– Dojmila me je najviše snaga i vjera mladih! Vjera mi se učvrstila! – Dobio sam potvrdu svoje vjere jer sam vidio toliko puno mladih koji imaju istu vjeru. Motivirao me je ovaj susret da se angažiram više u misije, npr. da postanem članom FRAME ili zbora mladih – jako važno iskustvo je za mene bilo zajedničko pjevanje.

– Kroz pjevanje na misi i izvan mise spoznala sam da i ja rado pjevam, da baš uživam u tome. Ispovijedila sam se, osjećm se puno bolje, lakše. – Spoznao sam da ne smijemo imati predrasude, pred Bogom su svi isti!

– Dojmila me procesija – Rijeke žive vode – i mi mladi HKM Berlin smo bili jedan dio tih mladih katolika! to nikada neću zaboraviti!

– Himnu sureta i pokrete uz nju neću nikada zaboraviti! – Bilo je prlijepo sa mladima iz različitih krajeva moliti. Nije se radilo o tome koji je nogometni klub najbolji nego o dubljem upoznavanju Bog. Osjećao sam ponos. Osjećaš i vidiš da nisi sam, neopisljiv osjećaj.

– Dojmio me jako susret i program u Sisku, svi smo bili kao jedan velika zajednica, a ne u grupama. Potakla me je atmosfera i činjenica da je toliko puno mladih mirno na jednom mjestu, da svoju vjeru jos više učvrstim i da neke stvari u životu prihvatim onako kako jesu i da pogotovo u moju obitelj unesem SVJETLO, koje smo na susretu doživjeli.

– Što ću ponijeti sa susreta? Sigurna sam da ću na ljude i na neka ponašanja gledati sa manje negativnosti, dobila sam više unutarnjeg mira i duhovne punine…