Dražen Radman
Kad je prvi put prešao granicu,
i znao za to,
kao da mu je neki glas šapnuo:
‘Nemoj, nemoj tako …’
I kao da ga je negdje iznutra
nešto dotaklo …
No, kad je po sedmi put prešao granicu,
ne obazirući se niti malo na onaj glas,
više ništa nije mogao čuti …
Niti je više išta mogao vidjeti …
Postao je gluh, nijem i slijep …
Zaronio čovjek u svoj lijepi sumrak …
Bio je to njegov konak.
Njegov izbor …
I sudbina.
Split, 2012.