PISMO ČOVJEKU …

…KOJI ŽELI POBJEĆI NEGDJE …1. dio

piše: Dražen Radman
”O, pobjeći! Da je pobjeći negdje! Da je otići daleko, što dalje od svih i od svega!” misao je koja te ovih dana, ali ne i po prvi put, zaokuplja nastojeći ti pružiti spasonosno rješenje za tvoje (životno) stanje u kojem, eto, prebivaš već poduže vrijeme.  Da, ti bi htio pobjeći od svega što te ljuti, opterećuje, izbacuje iz takta. Od svega što ti čini nemir, tjeskobu, čak i mučninu duši.

O, da ti je pobjeći negdje iza nekog brda, iza nekog mora. Negdje gdje možeš istinski počinuti barem mjesec ili dva, a onda se, ako baš moraš, ipak vratiti. Misliš da bi se tako vratio svježiji, spremniji i jači za tekuću stvarnost koja te potom na istom mjestu čeka. Naravno, i jači za suočivanje s izazovima i(li) nevoljama zbog kojih bi, ruku na srce, i pobjegao negdje daleko.

Ali, kako ostaviti ženu, djecu i nekoliko prijatelja kojima je, barem se tako čini, ipak stalo do tebe? Kako ostaviti posao koji prilično dobro obavljaš i zbog kojeg si rado viđen i cijenjen u svom krugu? Kako ostaviti grad u kojem si odrastao, za koji te vežu mnoge uspomene i u koji si se zaklinjao da ga ne ćeš nikada napustiti?

Što te to zaista tjera da digneš sidro i otploviš u tko zna koji daleki kraj nadajući se… a čemu drugom nego nekoj dugo priželjkivanoj sreći? Znaš li uopće i opisati svoju potrebu i stanje koje, svakako, ipak nije slučajno?

Možda bi, kada bi uspio otkriti svoje osjećaje i misli, mogao doći do nekih važnih odgovora. Jer odgovori su vrlo važna stvar. S odgovorima znaš gdje si i(li) na čemu si. Možda čak i kamo ideš. Jasno, ne samo u vidljivom smislu.

Možda je povod tvojoj želji da negdje odeš, a o kojoj nitko ne zna, raskorak u odnosu s tvojom suprugom, možda nezadovoljstvo poslom koji te ipak ne ispunjuje toliko koliko si mislio, možda nešto što si napravio, a čega te sram, možda tek jednostavna ali iscrpljujuća praznina u tvome srcu koja nadire i obuzima te svojim neumoljivim pipcima?

Dakle, kako otići negdje tražeći svoj mir i tišinu i ne ponijeti sa sobom još nekoliko vreća nemira, pa čak i grižnje savjesti?

Čini se da ti nema druge nego ostati gdje jesi i čekati neko bolje vrijeme.

Ostati na mjestu do daljnjeg – kao da je to sasvim realna i logična opcija makar se u tebi sve bunilo. No, nikad ne znaš kakvo se uzbuđenje ili iznenađenje krije tu negdje, u tvojoj neposrednoj blizini. Bliže nego što bi mogao i pomisliti.

Čovjek je vrlo snalažljivo i domišljato biće. Traži putove nekog bijega, čak i u situacijama kad ostaje na mjestu, odnosno u već poznatom radijusu kretanja.  Budući da, dakle, ne može pobjeći negdje daleko i biti odvojen od drugih ljudi, već u suodnosu s njima, on jednostavno mora tražiti rezervna i dostupna rješenja za izlaz iz svog skučena stanja. I, gle, tu mu se, nadohvat ruke prostire trpeza uistinu šarenih rješenja i mogućnosti. Navest ću ti desetak uobičajenih rješenja, bolje reći bjegova od stvarnosti.

Pod bijegom podrazumijevam svaku prekomjernu, nepotrebnu ili, pak, destruktivnu aktivnost koja prije ili kasnije rezultira još većim nemirom, strahom i tjeskobom. Dakle, nezadovoljan čovjek želi zamijeniti postojeće, nevoljeno nutarnje stanje drugim, boljim po njega.

Točnije rečeno, on barem misli da će ta zamjena biti bolja, odnosno korisnija

za njega. Pritom, dakako, najčešće previše i ne misli hoće li mu to što poduzima biti pravi boljitak ili, pak, otrov koji ga može još više, kao čovjeka, ruinirati, a nekad i ubiti.

I ti, sasvim sigurno, znaš za očigledno destruktivna mjesta bijega kao što su alkohol i droga. Uostalom, imaš takav slučaj i u svojoj rodbini. Opijati imaju izvrstan učinak – u izrazito kratkom roku prenose čovjeka iz surove, sive i sirove stvarnosti u novu, naravno, uzbudljiviju i ispunjeniju. Zapravo, ne prenose ga, već ga preuzimaju dajući mu privid da on još uvijek kontrolira situaciju, to jest svoj život. Taj privid mu daje i privremeni osjećaj ugodnosti pri kojem je prepušten nečemu što mu pričinjava neizmjerno zadovoljstvo.

Računa da može sebi to priuštiti kad mu već svijet oko njega to nije omogućio. Počevši od obitelji pa nadalje. To što će spomenutim stimulansima degradirati samoga sebe, njemu, jednostavno govoreći, nije ni stalo.

O patnji ljudi iz najbližeg kruga on i ne razmišlja. A kad i počne razmišljati, bude mu još teže pa opet bježi u neku svoju stimuliranu stvarnost.

No, pobjeći se može i na mnoge druge načine. Na primjer, mnogi se ljudi ubijaju od posla. Iako danas mnogi nemaju izbora pa trebaju raditi i preko mjere, to jest i preko radnog vremena, priličan je broj ljudi koji se napinju dokazati da vrijede mnogo više i da zaslužuju veću plaću. Bježe, stoga, u radoholizam, ne samo u okviru radnog, već i u okviru slobodnog vremena misleći pomoću njega ostvariti unutarnje ispunjenje.

Ali, ništa od toga. Toliko je čimbenika koji, kao i obično, spriječe to ispunjenje. Dakle, nepredviđeni čimbenici, poput zavidnih kolega, nepravedna

šefa, nenadane bolesti ili jake konkurencije, stalno vrebaju kako bi onemogućili put k sreći. Čak ni oni rijetki koji uspiju dosegnuti poželjne visine u određenom poslu ne uživaju toliko koliko bi se dalo zaključiti, a niti bivaju umireni postignutim. Naime, oni moraju uvijek biti budni, na oprezu jer dobro znaju da opuštanje može biti i te kako opasno. Netko bi ih mogao preteći.

Kad se o poslu radi, nije riječ samo o zdravoj konkurenciji, već o ozbiljnom natjecanju pa ću se poslužiti malo težim poslovnim izrazom, a to je – borba do istrjebljenja. Ma, tko tu, prijatelju moj, može uopće biti sretno ispunjen?

S druge strane, ti si, na primjer, čovjek koji sasvim dovoljno vremena provodi kod kuće, nisi radoholičar, a ipak ne poznaješ dobro svoje ukućane makar s njima živiš već priličan broj godina. Kažem ukućane jer oni su za tebe zaista u-kućani, no ne i bliski tvome srcu.

Tu spada i tvoja žena za koju se zaklinješ da je voliš, ali ne znaš koja joj je boja najdraža, kao ni koji kolač najviše voli. Tu spadaju i tvoja djeca s kojima nisi kadar sjesti i razgovarati niti deset minuta. Osim što znaš kako se zovu, što rade i u koji razred idu, najčešće ne znaš o čemu razmišljaju, čemu teže, što ih muči, što ih veseli, kako proživljavaju pojedine događaje…

Dakle, i ti si u bijegu – u bijegu od svojih najdražih. Da nije tako, bilo bi više  prisnosti među vama, zar ne?

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments