Komentari na tekst “Otvoreno pismo Vladi RH -Nastavak …”
Josip Mayer/18.06.2012./ Nado tako je. pridružujem se.Treba im direktno u obraz reći “STOP DOSTA JE!” Mi, Hrvati, mi smo jadnici. Nitko nama nije kriv za vlastitu lijenost, nepoznavanje vlastite povijesti, sadašnjosti i prirodnih blagodati koje imamo. Pustili smo šačici beskrupuloznih kriminalaca da nas uništavaju i stjeraju u kut, stvarajući prividnu nadmoć. Ali nitko nam ne brani da sijemo, sadimo, uzgajamo, proizvodimo. Sami smo se prepustili bijednoj sudbini. A mene to jako ljuti! Mi iseljenici, ne smijemo ni reći pojedinim domaćima, koji bi to trebali znati, kako je to u Njemačkoj ili u nekoj drugoj moderno razvijenoj demokradskoj državi. Upravo nas iseljenika se boje kao vrag tamjana, kao da ćemo im nešto oduzeti a u stvari želimo im pomoći.
Evo upravo jučer je bio razgovor na HTV-u kako nam pada mesna proizvodnja, pa zar su slijepi da ne vide kako u mesnicama, po ovoj vrućini u primorskim krajevima, meso propada, jer stoji, pod slabijim hlađenjem dnevno na hrpe različitog mesa, poput drva a malo tko ga nakon par dana i kupoje.Sve to srediti, što u prodaju što u frižidere i hladnjače, ne bi trebalo biti teško niti puno košta. Osobno smatram da su u primorskim krajevima, najprigodnija razna mesna pakovanja..
Kad pak pitaš prodavača, zašto je to tako, on vam kaže: -Zakon je takav! Veliko je pitanje je li to zakon ili mu lijenost ne dozvoljava da se potrudi te kupcu sve to lijepo friško narezano naplati servira, a ima i sirotinje koji kupuju na deke, a ne na komadine.
Nada Landeka/18.06.2012./, Imate pravo Josipe! Prije nekoliko godina gostujući na moru na jelovniku su uglavnom bila jela s roštilja i ćevapi. Umjesto prave svježe ribe, koju upravo ljudi koji su došli na more žele jesti. Zatim suveniri, po kioscima se preferira kinesko, umjesto da sami zasučemo rukave, izradimo naše nacionalne suvenire, zakupimo štand i ponudimo turistima. Da damo mašti na volju. Lavanda se može posaditi na svakom koraku, ružmarin, kadulja. Ljekovita rakija je trend. Maslinovo ulje da i ne kažem.
Što se mesa i salama tiče, prečesto se na moru vidi takva slika. Također i povrća. Recimo, u Starigradu na tržnici, voće i povrće je tri puta skuplja nego li na štandovima domaćih ljudi uz cestu Maslenica-Zadar. Zar moram voziti 20-30 km da bih lubenicu kupila po 4 kn, a u gradu je prodaju po 10 kn/kg?! I na koncu, kad ljeto prođe, lubenice i rajčicu moraju baciti jer ne znaju što bi s njom nakon što sezona prođe. Zar nije veća zarada da prodaju po primjerenoj cijeni? Zašto se od našeg domaćeg proizvoda ne načini prepoznatljivi turistički proizvod i ponuda?
Njemački perec je valjda poznat u cijeloj Europi. Zašto mi ne bismo bili poznati po našim lubenicama, rajčici, grožđu koje je sto puta ukusnije od grčkog ili španjolskog. Međutim, lobi je prejak, i monopol na tržištu koji ne dozvoljava da naši domaći proizvođači plasiraju svoje proizvode u trgovačkim centrima. Zašto? Zato jer se na uvozu dobro zarađuje. Odbija se preplaćeni pdv, i odmah u startu mogu ponuditi povoljniju cijenu koja ubija domaće proizvođače. I umjesto da je politika gospodarstva onda bar orjentirana k tome da se grade tvornice u kojima bi se voće i povrće bar prerađivalo, ono propada. Zato imamo česte slike kako se ogromna količina rajčice, krumpira – baca, dok istovremeno po velikim trgovačkim centrima s gnušanjem prebiremo GMO proizvod. Tko je jedanput probao domaću hranu taj zna što mislim!
Josip Mayer/ 18.06.2012./ Mnogo čega više bi se dalo učiniti na bolje, uz malo više pravde, rada, reda, dobre volje ali i većeg nadzora u kakvoći hrane. Tko kaže, primjera radi, da se mora prezentirati više mesnih proizvoda ispod trgovačkog pulta nego što se može prodati u jednome danu. Posebno sam ljut na to jer sam uz mnoge druge i sam platio tu nemarnost na vlastitoj koži …riba je još opasnija ona se prodaje s utrubom punom hrane.
Sonja Smolec/22.06.2012./ U potpunosti se slažem s oboje. Ima kod nas jedan velik problem (velim “jedan” jer se tako obično piše, a problema pod tim “jedan” ima jako, jako puno). Radili bi ljudi, ne radi se o lijenosti nego o nevoljnosti. Proizvodili bi suvenire, uzgajali i prodavali lavandu i ostale stvari karakteristične za naše podneblje, ali nitko ih ničime ne motivira. Naprotiv.
Davanja i porezi su preveliki da se i najmanji posao započne ili razvije, mali proizvođači za to nemaju šanse, a oni veliki koji imaju, htjeli bi se još više, uz što manje truda, obogatiti, pa sramotno dižu cjene koje nisu konkurentne s uvozom. Razlozi su već spomenuti u gornjem Nadinom članku i Josipovom komentaru.
Ne bi nam trebale dodatne tvornice za preradu voća i povrća i investicije za njihovu gradnju kad bi cijene voća i povrća bile takve da ih svatko može kupiti a ne da neprodane trunu i bacaju se. Isto vrijedi i za meso i mesne prerađevine. Da
budemo konkurentni i na domaćem i na stranom tržištu a ne da idemo sami protiv sebe.
Zato nam, nikada ne bi smjelo dovoljno biti..i reći..diljem Hrvatske,Europe i svijeta.. “STOP DOSTA JE” I SA ZALUĐIVANJEM HRVATSKE DIJASPORE.”.u kojoj je, uz druge..skupine utkana jedna od Hrvatskoj najprivrednijih vrlo važnih grana,i kao daljnja potpora i kao buduća alternativa, a nazivamo ju “HRVATSKO ISELJENIŠTVO”