Ina Mihanović
Pomična nas traka nosi
klizimo
još jednim
posve običnim danom
plovimo goli
Kontrola nam udara pečat
na tijelo
na kosti
Omot se sjaji
bliješti
na njemu utisnut rok
upotrebe
a vrijeme curi
što kada istekne
a nismo potrošili
ono najljepše
što svatko u sebi nosi
Klizimo
jednim posve običnim danom
voda nas nosi
hodamo
kroz vatru
bosi
žuljaju riječi
koje nas okrznu u prolazu
nehoteć
il’ namjerno
nije važno više
steže
bruji
guši
Stani na tren
pogledaj dolje
osjeti miris
pogledaj bolje
vidiš li
more