RELATIVIZIRANJE “OLUJE”

ŽIVA ISTINA
piše: Vjekoslav Krsnik
I u ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja u Kninu nastavljen je trend relativiziranja Domovinskog rata, što se očitovalo u programu proslave, ali i u govorima najviših državnih dužnosnika. Prvi put u obilježavanju proslave sudjelovao je i predstavnik srpske nacionalne manjine Veljko Džakula, što je cijeloj proslavi dalo poseban pečat, prije svega jer je on upitni predstavnik cjelokupne srpske manjine u Hrvatskoj, a potom i po tretmanu koji je dao Domovinskom ratu.

U relativizaciji obilježavanja 17. obljetnice Vojnoredarstvene operacije Oluja po običaju najdalje je otišao predsjednik Republike Ivo Josipović koji kao pokvarena gramofonska ploča stalno ponavlja potrebu kako treba „sugrađanima srpske nacionalnosti“, iako je politički korektan izraz „pripadnicima srpske nacionalne manjine“ pružiti ruku i „priznati i pokloniti se njihovim žrtvama“. Dok predsjednik države tako govori o odnosu prema hrvatskim Srbima njihov predstavnik na proslavi „Oluje“ Veljko Džakula još uvijek ne želi priznati da je „Oluja“ bila oslobodilačka akcija, pa tako ne priznaje ni njezin legitimitet. Po njemu, ponavljajući da je među žrtvama bilo i hrvatskih Srba, „legitimitet će biti veći i važniji, kad i te žrtve dobiju svoj pijetet“. Drugim riječima Veljko Džakula koji je i sam sudjelovao u pobuni protiv hrvatske države smatra, kao i predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac, da kod hrvatskih Srba ne postoji odgovornost za pobunu koju su podigli protiv Republike Hrvatske, odnosno drugim riječima da se radilo o građanskom ratu. To se očitovalo i u „Izjavi sjećanja“ koju je uoči obilježavanja obljetnice „Oluje“ objavilo Pupovčevo Srpsko narodno vijeće u kojoj se optužuju hrvatske vlasti da ne rade dovoljno na povratku izbjeglih Srba „s područja koja su vjekovima nastanjivali“ te da zbog opstrukcije hrvatskih vlasti izbjeglički status još uvijek ima 60.000 izbjeglih Srba. U izjavi nema ni slova o odgovornosti hrvatskih Srba koji su na mig iz Beograda digli pobunu protiv hrvatske države, pa se zahtijeva promjena politike u Hrvatskoj „u kojoj bi bilo mjesta za stradanje pripadnika hrvatskog i srpskog naroda“. Drugim riječima traži se izjednačavanje krivnje za agresiju u kojoj su kao peta kolona Miloševićeve politike djelovali Srbi u Hrvatskoj.

Iako ni Srpsko narodno vijeće, ni Džakulin Srpski demokratski forum ne predstavljaju većinu hrvatskih Srba koji prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu, njihovo djelovanje treba dovesti u vezu s politikom u Srbiji koja se nije odrekla starih pretenzija poraženih u obrambenom ratu .s „Olujom“ kao simbolom. Uoči obljetnice „Oluje“ patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej koji je nedavno sa cijelim Sinodom posjetio Zagreb, gdje su ih ugostili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić .i Hrvatska biskupska konferencija, u parastosu u beogradskoj crkvi Sv. Marka izjavio je da je teško naći opravdanje za „strašne zločine koji su se dogodili prije 17 godina u zapadnim našim krajevima (Zapadna Slavonija -op.p.) ili kasnije u našim južnim krajevima (Knin – op.p.) gdje su Srbi stradali kao nikada u svojoj povijesti“. Tom parastosu bili su nazočni pored ostalih prvi potpredsjednik srbijanske Vlade i ministar obrane Aleksandar Vučić i načelnik glavnog štaba Vojske Srbije Ljubiša Diković. A predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruga iz Hrvatske Milojko Budimir izjavio da su od novih hrvatskih vlasti očekivali kako više ne će slaviti „Oluju“. Ako je novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić izjavio da je Vukovar srpski grad i da se Hrvati u njega nemaju što vraćati, onda je kad se sve ima u vidu jasno da se Srbi u Srbiji još uvijek nisu odrekli stare politike prema hrvatskim Srbima koji su im poslužili u posljednjem ratu kao peta kolona, a s tom uvijenom politikom nastavljaju danas u Hrvatskoj čelnici srpske manjine a ne srpskog naroda Pupovac i Džakula. U svjetlu najnovijih izjava razotkriva se motiv posjeta patrijarha Irineja i Sinoda Srpske pravoslavne crkve Hrvatskoj, jer je u zajedničkoj izjavi dviju crkava hrvatska Katolička crkva pristala na izjednačavanje krivnje u Domovinskom ratu, a ne na obrambeni karakter Domovinskog rata.

Zoran Milanović u Kninu po običaju svojim frazerskim govorom nije govorio o veličanstvenoj pobjedi hrvatskih branitelja i uopće nije spomenuo, kao ni drugi sugovornici, da je u Domovinskom ratu Hrvatska dala 15.000 žrtava i pretrpjela službeno procijenjenu štetu od 37 milijardi dolara, ali je zato našao potrebu da se na neki način ispriča Srbima, jer se „praznik ne slavi da bismo uživali u tuđoj nevolji, nego da bismo izvukli iz sebe ono najbolje“. Tako nešto u isprici Hrvatima nemoguće je čuti od Srba u Srbiji i hrvatskih Srba, jer oni čak traže da se obustave proslave „Oluje“. Još je najprimjereniji govor svečanom trenutku izrekla gradonačelnica Knina Josipa Rimac koja se jedina nazočnima obratila pored ostalog i s „Hrvati i Hrvatice“. Ona je naglasila da „ako smo mogli oprostiti, a kao kršćani jesmo, tko nam to može braniti veličati svoje pobjede“.

Zato se istupi visokih hrvatskih dužnosnika u Kninu u povodu 17. obljetnice „Oluje“ moraju promatrati kao još jedno popuštanje Beogradu i omalovažavanje velike pobjede hrvatskih branitelja koji su okupirano područje vratili matici domovini. Neke braniteljske udruge su opravdano prosvjedovale i izrazile nezadovoljstvo promjenom programa i pokušajem izjednačavanja krivnje u Domovinskom ratu, ali je činjenica da je proslava obljetnice „Oluje“ još jednom potvrdila da hrvatski politički vrh vodi u tom pravcu politiku koja ne odgovara osjećajima koje prema „Oluji“ ima velika većina javnosti.