Rajko Glibo
Dalmatinski ponos curi
Ispod krova stida
Pronicava se cura
Tvrdim orahom pravi
A smokva je u duši
I ljupkost u glavi
Božica rada i reda
Sa svoga parnasa
Na mršavi status gleda
Malo priča i puno šuti
Ne voli da se u njoj
Burljaju otužni minuti
Pronicavost joj mala
Ne dostiže dubine žala
Iz duše joj ozarena viri
Kućna usmena škola
Pod njezinim krovom
Blaženstvo se mreži
Lipo je veli ona
Nad naslućenom moći
Pročitane pjesme
Draži putene kože
Curinskim se licem
Umiljato množe
U njoj se suvereno tka
Srećković će biti onaj
Koji je ispravno čita
Otkrivajući zrnca sunca
Koja u pričuvi ima
Ova dakmatinska srna
Subscribe
0 Comments