Komentar na tekst SAD ZNAMO od 15. listopada 2012. godine
Sonja Smolec/16.10.2012./Slažem se sa svime o čemu Emil piše, a gospodin Mayer jako dobro primjećuje – moram ponoviti njegov navod, s nekim malim napomenama. –Tišina ubija demokraciju, a slobodni tisak govori. Udruge i društva koje žele biti skoro uvjek senzacionela …kojima su glavniji …veliki naslovi, sa atraktivnim slikama ..novinarske priče i pohvale uvjek poznatih osoba …od stvarnih kvalitetnih uspjeha u društvu i na terenu ..povlače i sebe i novinara u drugi plan. Novinarska kvaliteta izostaje …a informiranje i edukacija se izgubi pred zabavom.
Da, samo mala primjedba. Nekad su nam dobronamjerno govorili – Prvo posao pa onda zabava. Danas – nema ni posla ni zabave. Za veliku većinu nas.
Kad bi bar među ljudima bilo normalnije komunikacije, kad se ne bi samo “slušalo” nego i zaista “čulo i shvatilo” što bližnji govori, bilo bi svima bolje. Tada bi mogli jedni drugima mnogo više pomoći. Na žalost, mnogi žive pod svojim staklenim zvonima. Ne vide nikog osim sebe. Ne čuju nikog osim sebe. Ne postoji empatija.
Nekad smo djeci čitali priče o zloj mačehi koja se gledala u ogledalo i pitala: Ogledalce, ogledalce, daj mi reci, tko je najljepši na ovom svijetu?
Danas svaki dan vidim ljude koji pitaju: Ogledalce, ogledalce, tko ima najbolji auto u ovoj ulici? Čija je kuća najljepša u kvartu? A malo njih pita: Ogledalce, ogledalce, reci mi, kako žive moji prijatelji?
I kako da nas drugi ne dijele i ne razvrstavaju, što boli, kad se često sami među sobom ne možemo složiti?
Jer BITI čovjek znači mnogo više od te riječi koja ga definira kao jedinku koja pripada, recimo, najnaprednijoj vrsti na našem planetu, bez obzira na zemljopisnu dužinu i širinu. Eh…
Čast mi je biti dio ove prekrasne ekipe, pa makar i ne tako često mogla slati svoje priloge, jer sam ovdje, na portalu a i privatno, upoznala divne ljude koji znaju što hoće i kako hoće i koji to rade dobro. Jako dobro. Hvala vam svima.