UPALI SVIJEĆU

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA BERLIN NA MISI ZA POKOJNOG FRA STIPU ČIRKA

tekst: Sonja Breljak
foto: Rozika Tustonjić
Berlin/ Sjedim u trećem redu klupa u crkvi svetog Sebastiana. Pognute glave. Suznih očiju. Dan mrtvih je. A mene nema na bugojanskom groblju. Praznina. I daljina. Puna je berlinska crkva. Prelazim pogledom preko poznatih lica. Ni ona nisu na grobljima i grobovima najbližih rođaka. Daleko od doma i domovine, zajedno zapjevasmo, svijeću upalismo, izmolismo. Pokoj vječni daruj im Gospodine. I dragom fra Stipi kojega je ovo misa zadušnica. Misno slavlje predvodi župnik fra Petar Čirko, voditelj HKM Berlin. Drhtavi glas pokazuje kako se  fra Petar bori s velikim emocijama. Nije ni čudo.

S pokojnikom je u djetinjstvu i mladosti, bio prvi susjed, kasnije subrat, berlinski suputnik. Zbor mladih pjeva Bliže o Bože moj, Milost, Krist jednom stade na žalu …Pa potekoše riječi …One, kroz čitanja fra Ivana, fra Petra, Anice Krstanović i Anite Liović, a sve proizašlo iz fra Petrova pera, te protkano riječima iz Evanđelja, molitvama i pjesmom Zbora mladih …podsjetiše okupljeni puk još jednom na, iznenada, u nedjelju, 28. listopada, prerano …u 49. godini života …preminulog fra Stipu Čirka …

–U sjeni Kamešnice i Tušnice čvrste, na mekome sagu Bukoga Blata, uz Landekušu i Ričinu mirnu, u sjaju slave Tomislavgrada svoj spokoj Rašeljke žive. I on je toga sela sin.

Rođen 11. listopada 1964. godine gospodnje od oca Mate i majke Ljubice. Krstiše ga kao Stipe.

Jedino što nam sada ostaje jest ovo njegovo ime. Fra Stipe. Spominjemo ga s poštovanjem, rodbinskim i kršćanskim te molimo:

–Gospodine, sjeti se njegova imena što si ga Ti upisao u dlan svoje ruke. Sjeti se imena njegova… Djetinjstvo u skromnosti očeva doma i u raskošju obiteljske sloge i ljubavi bili su crvena nit njegove blage osobnosti. Prekrasni obzori pitome Buškoblatske ravni crtali su osmijeh i očinji blagi pogled njegova lica. pučka škola bijaše i vrtić i knjiga, dvorište i igralište a vršnjaci velika obitelj prijatelja. Umiljati zvuci velikoga zvona župne crkve sv. Franje Asiškoga u rašeljkama sijahu sjeme franjevačkog poziva.

Četiri ljeta posjećivao je fra Stipe franjevačku gimnaziju u Sinju, gdje je i maturirao u proljeće 1984. U novicijat je stupio 7. srpnja 1984. a svečane zavjete je položio 4. listopada 1989. Za đakona je zaređen u Splitu 7. srpnja 1991. a za svećenika 28. lipnja 1992.  Službu župnog vikara vršio je u Sinju od 1992. do 1998. godine. Od 1992. do 2008. vršio je u Sinju i službu vojnog kapelana.

Gledajući  kao dušobrižnik, kako starice majke plaču i neće da se utješe za djecom svojom. Odnjihana su diljem svijeta i pomalo zaboravljajući svoju materinsku riječ. Poslušan svojoj majci provinciji krenu putem Berlina kako bi podigao svoju svećeničku ruku na blagoslov i svoju riječ na molitvu za naš berlinski puk. Sijao sjeme Riječi Božje, plakao sa zaplakanima i radova se sa radosnima. Iako u tuđini životom, snovima u domovini, koju je neizmjerno ljubio.

–Sanjao sam sinoć palme, zelenem prekrasne i vitke. Jugo ih miluje a one se njišu, upravo kada je bijeli vapor napuštao luku. Slutio sam, iako u snu, da onaj mladić, na palubi gore, viri ruke umjesto grana, njemu uvijek najdraže, premda nije došla, da maramom, kada dobrano na pučini bude još jednom mahne za onaj: -Čekam te!

Tako mora biti …

Sutra ćeš osjetiti težinu usuda i onog:

-Tako mora biti!

Tek sutra osjetit ćeš, a povratka uskoro nema, jer staze te uvijek dalje vode …

I kada se čaša prelije ili kada bude prazna, samo reci: -Bože o Bože moj! Kome da šapnem ti ime, beskrajnu čežnju srca mog! I kamo prostrijeti snijeg ove zime, proljeća cvijeće, nadu bez dna.

Dajem ti djetinjstva suze, mladosti mišice bijes, sve kišne jeseni godina srednjih, umorne oči i suton života …

Pavao opominje:
-Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojeg Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao. Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu-on se baš zauzima za nas! Tko će nas rsstaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas izljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlast, ni sadašnjost ni budućnost ne može nas rastaviti od Ljubavi Kristove.”

Te noći

upali svijeću na stolu,
nek prkos zvijezda pali neba noć,
premda znaš što će jutro reći,
al´nemoj dati suzi da poteče.

Nek´ korak kaže u snu staze tvoje,
a usne šapnu ime koje pozna
pijesak u parku ispred stare škole,
al nemoj dati suzi da poteče …

Dostojanstveno, s poštovanjem i ljubavlju, misnim slavljem i komemoracijom, spomenuše se i oprostiše berlinski  vjernici i svećenici od pokojnog fra Stipe Čirka.

-Nikada te nećemo zaboraviti ...ispisali su mladi. Puk je u tišini, još dugo poslije mise stajao pred slikom i svijećama, bijelim i crvenim ružama. Osta mi u mislima još dugo, posljednja, dobro poznata  pjesma: -Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja, to je cesta, cesta mira ufanja i ljubavi…

Berlinski svećenici nazočit će i pokopu pokojnog fra Stipe Čirko u ponedjeljak u Imotskom.

Počivao u miru fra Stipo!