“BROĐANI” OBILJEŽILI ROĐENDAN DRAGUTINA TADIJANOVIĆA
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Ugodnu večer, uz prozu, stihove i druženje, proveli su članovi Zavičajnog kluba Brođani Berlin e.V. na dan rođenja velikana hrvatske književnosti. Večer realizirali u suradnji s Hrvatskim glasom Berlin. Prozu i stihove čitala urednica portala.- 4. studeni, daleke 1905. godine. Dan rođenja velikog pjesnika slavonske ravnice. Poživio je 102. godine, puni vijek. Prošlih smo godina, tamo od 2007. (od Tadijine smrti) na ovaj dan gledali film o Tadijanoviću, čitali njegovu prozu, pa pjesme, prošetali njegovim domom u Slavonskom Brodu, uživali u jednostavnosti kojom svu ljepotu svijeta i ljudske duše, Tadija smješta u stih. Danas, govorimo o njegovu vremenu na drukčiji način, iz pera slavonskobrodskog novinara Emila Cipara. Za vas je pisao ove redove …
Pa poteče proza iz pera urednika našeg portala. Kolega Cipar zaljubljenik je u poeziju Dragutina Tadijanovića i ljepotu slavonske ravnice ali i odličan poznavatelj aktualnih slavonskobrodskih, slavonskih i hrvatskih prilika koje ovom prigodom usporedi s vremenom iz Tadijinih pjesama i života. Priroda, životinje, ljudi …sve danas ima drukčiji izgled, sadržaj i ponašanje. Slavonija iz Tadijanovićevih stihova tek u tim stihovima živi. Tadija je gledao i uočavao na poseban način, svugdje pronalazio razloge i inspiraciju za tihove. Treba tražiti. Brođani se podsjetiše onoga što je Tadija uočavao, kroz stihove: Daleko su od mene ravnice, Moja baka blagosilja žita, Dugo u noć u zimsku bijelu noć, Da sam ja učiteljica, Balada o zaklanim ovcama, Visoka žuta žita, Žene pod orahom, Doručak, Prsten …
Komadić tvoje Slavonije u dalekom Berlinu prima ruku s prstenom, crvenim kao krv …zovu ga karneol. Brođane pozdravljam i dok ovo slušaju, cijeli sadržaj ovog rođendanskog okupljanja, smještam na Hrvatski glas Berlin da i drugi u tome uživaju i tragaju, poput i nas samih, za neprolaznim, bezvremenskim pjesnikom slavonske ravnice, Dragutinom Tadijanovićem …rečeno bi na kraju putovanja kroz stih i vrijeme jednog književnog velikana.
Dugo su još potom Brođani “u dalekom Berlinu” razgovarali o Slavoniji, životu, povratku, razlikama, nostalgiji, Tadiji, ljepoti stiha …E, moj Tadija, lijepo uz tvoje stihove i u dalekom Berlinu. Lijepo biti povezan s tobom i radi tebe. Radi nas.
Najljepše Tadijine pjesme su mi Dugo u noć i Prsten.