Bloger Krule
(Ovaj tekst sam napisao, mislim u 5om mjesecu. Ujedno je i prvi tekst u knjizi “Obrana i zaštita od gluposti” tako da oni koji knjigu imaju doma, znaju o čemu se radi… a oni koji knjige nemaju, evo… ovaj put, ja častim)
Ove cijene po trgovačkim centrima ka da formira nekakva pijana budaletina. Eto neki dan sam uletio u jedan trgovački centar nebil sebi kupio lonac. Obični lonac za kuhanje. Uđem ja u trgovački centar i pravac na odjel sa loncima… a lonaca… il im je dizajn iz 1968-e il su ovi novije generacije za koje kažu da unjeg uopće ne moraš stavljat ulja, al im je zato cijena ka da je i kubik ipo ulja unjem.
Cijena tako sofisticiranog lonca je preko 300 kuna… ka da je taj isti lonac u jutro dekan na medicinskom fakultetu a popodne leži i odmara na polici trgovačkog centra. Ovi lonci iz 1968-e imaju dizajn ka da je veš lonac a ne lonac za kuvanje. Reka bi čovjek da je njemu cijena povoljnija, jest kurac… njega ka da osobno tokario Tito. Nemoš vjerovat. Reko jebali me lonci, uzet ću lonac od matere iz Like, ona ih ionako ima na izvoz.
Maka sam se sa odjela za lonce i reko idem si kupit nešto za bacit u kljun jer mi se odgladi zaljepio želudac za kičmu. Odem ravno na povrće i vidim papriku. Reko baš bi si moga prepeć paprike i zalit kajganom.
Kad sam vidio cijenu paprike, u mislima mi ostala samo kajgana. 30 kuna kila jebene paprike!?!? Kom normalnom to može biti normalno? Stao sam ispred one paprike, reko da nije možda 3,0 kuna po kili… ono… falili zarez. Nema majko, zarez je na svom mjestu – “30,00 kn/kg”. Trideset jebenih kuna kila paprike? – pa aj u pičku maternu i paprika. Što, kupiš tu papriku pa je odneseš kući a ona izađe iz vrećice i pita te:
– Onda? Oćete da se prepržim? Oćeteeee me u rerni sa krumpirom? A? Sa krumpirom? Ajd dajte mi nož, ogulim ja kilu dve krumpira na brzaka! Instrukcije iz matematike dajem!
Za tris kuna po kili ima da priča engleski bolje od Jadranke Kosor.
Ja ne znam kud to ide. Gledam po toj trgovini… jabuke skuplje od banana. Eeeeej, jabuka skuplja od banana!?!? Pa kad je to bilo? Pa moj ćaća kad bi kupio banane tih 80tih godina, ja sam odma zna da, il mu je bila plaća il je diga kamatu na deviznu štednju koju je ima (danas narod nit prima plaću, a štednja je sajens jebeni fikšn).
Jebenu bananu uberu sa skroz druge strane zemaljske kugle… onda je prevoze do broda… onda je jebu pa krcaju na brod…pa taj blod doplovi u neku europsku luku (čak ne ni kod nas)… onda iz te luke pretovaraju u šlepere pa šleperima to dovezu kod gazda Brke koji je samoprozvani kralj banana u Rvackoj… onda to gazda Brko dila po cijeloj Rvackoj… i onda ja gledam u te banane ispod kojih piše “9,00 kn/kg”. Jabuke odma do banana a ispod jabuka piše “14,50 kn/kg”. Ako je jebena banana prešla toliki put do gazda Brke, što je onda sa jabukama?
U glavu mi ide da kod nas ne rastu banane, al jebene jabuke? Pa bar jabuka ima. Al ne… jabuke se dilaju na tradicionalni rvacki način. Prvo se jabuka posadi. Onda se od države traži poticaj za posađenu jabuku. Onda država gazdi Brki koji dila i banane i jabuke dade poticaj u iznosu 2 miliona kuna.
Onda gazda Brko za 2 miliona kuna kupi banane i dobije popust jer koja budala kupuje banane u toj vrijednosti. Jabuke? Niknu same od sebe bez da ih potičeš.
Kad jabuke rode u milijunskoj tonaži, gazda Brko ode u općinu i prikaže da je jabuka ove godine slabo rodila i da je jedva dobio 2 tone jabuka na zasađenih 480 hektara te da će morati staviti cijenu od 14,50 kn/kg jer inače i on i njegova obitelj propadoše ka bugarska skupština.
Onda mu ovi iz državne uprave kažu da će otići u kontrolu nasada da vide jel to istina. Onda gazda Brko brže bolje odleti kući i na već obrana stabla jabuka okači banane i tako dočeka državnu delegaciju:
– Evo gospodo iz državne uprave… pogledajte… el to jabuka? Pa ja se godinu dana mučim ka Isus, a gle sad… na jabukovom stablu mi nikle banane! A vi ste mi rekli gdje da odem kupiti sadnice jabukova stabla… i evo… sad ste me zajebali. Što da delam sa ovolikačkim bananama!?!? Eto mi djeca vise u krošnjama ka majmuni, a stariji mi baš ove godine treba upisat fakultet… eno ga sad u krošnji… ždere banane. Što da delam sad?
– Gospodine Brko, mi se ispričavamo. Ni samima nam nije jasno kako vam na jabukovom stablu raste banana, no ispravit ćemo to na način da ćemo od vas po povoljnoj cijeni otkupiti svih 480 hektara banana.
Eto. Ja to malo iskarikirao, al poanta je u tome da to mulja svako svakog i moš mu jebat mater, u konačnici mi imamo cijene po trgovinama takve kakve imamo – bolesne da bolesnije ne mogu biti.
Nije to samo sa bananama.
Kruha imaš po 4 ipo kune al je veličine slanca. Ako oš kupit baš kruh kruh, keširaj brale 8 do 9 kuna ka da je pečen u kombajnu a ne pekari. One jebene ribe u konzervi koštaju ka da su još žive u toj istoj konzervi. Ka da kupuješ ribogojilište a ne konzervu ribe. Pašta je nekad koštala 3ipo kune a sad je već 11. Pašta, pička joj materna, koja je simbol za “jeftino jelo”.
Eno vidio sam paradajz, 15 kuna kila. Pa što taj paradajz raste u špiljama pa ga speleolozi beru? Ja to ne razumijem… al nikako.
Cigarete! Cigarete koštaju ka da je engleska kraljica Elizabeta brala duhan pa ona i njen blentavi sin princ Čarls, oko 5 popodne dok ispijaju čaj, rolali cigarete i pakirali ih u kutije. Ovi iz ministarstva zdravlja laprdaju kako cijena cigareta i je veća baš kako bi se više novaca slilo u državni proračun kako bi se imalo para za lječenje raka pluća… a kad trebaš ići na jebeni rendgen za slikat pluća, onda čekaš 12 mjeseci na red… ka da taj rendgen aparat voze na kamionu po cijelom svijetu pa jednom godišnje prođe kroz Rvacku. Seru. Boli njih kurac za nas i naša pluća. Oduvijek je bilo, ko ima para liječi se… ko nema, mramor mu iznad glave ide.
Sad su digli i cijenu struje. Sad kilovat košta ka svetog Petra kajgana. Kažu ovi iz državnog rukovodstva:
– Imate opciju “jeftina struja” iza 22 sata navečer.
Ma jeli? Jel to europski standard pička vam materna? Dok Europa spava ja da palim veš mašinu? Što je najbolje, ovi moji u zgradi to svi i rade. U ponoć kad svima proradi centrifuga, jebalo majku, ka da je potres. Jebo Japan. Svako večer trese mi se zgrada.
Eno moja veš mašina – pa njoj kad proradi centrifuga, radi buku ka da uzljeću avioni. Lako što ona radi buku, neg je ja još moram zajahat jer to govno je u stanju otić do balkona i tamo bacit vodu. I jel to onaj europski standard o kom nam naši šupci pričaše? Da mlad čovjek u ovoj Rvackoj mora palit veš mašinu u 10 navečer i umjesto da leži na curi on lježe po vešmašini (novi pojam – “VEŠMAŠINOFIL”). Jel to standard?
Gorivo nam košta ka da ga na cijelom svijetu ostalo samo 25 litara… ka da je još samo jedan kanister goriva osta na cijeloj jebenoj zemaljskoj kugli. 11 kuna litra benzina! Pa el to normalno? Eno ga u Venecueli, manje od 20 lipa košta jedna litra. Da da da. Dobro čitate. Manje od 20 lipa je 1 litra. Kažu:
– Da ali tamo je ona budala Chavez na vlasti!
Mjenjam kompletnu garnituru rvackog političkog vrha za 1 takvu budalu. Pa 11 kuna litra goriva!?!? Kažu KRIZA JE. Ma jeli… a što Venecuela je u drugoj galaksiji pička vam materna pa njima nije kriza? INA svake godine broji dobit u milijardama kuna, a nama vamo plasiraju:
– KRIZA JE!!!
Evo sad su i cestarinu digli za 15% pa za iskeširat od ZG-ST treba, samo u jednom smjeru, 180 kuna. Odeš tamo i nazad, ode 50 eura. Jebavali smo Slovencima majke što su uveli vinjete, a gle nas… mi uvijek pametniji od svih pa nam je bolje dat 50 eura za do Splita i nazad neg da imamo vinjete.
Što ne bi bilo bolje da imamo vinjetu, npr: 100 eura i vozi se 6 mjeseci koliko oćeš? Bil to bilo bolje? Ne bi. Neg je bolje Slovencima jebat mater jer eto ka što sam reka, mi smo najpametniji.
Digli su i cijenu plina. Plina, jeba mater svoju, za kojeg non stop govore da ga ima pun kurac… i što je najbolje, njega i ima pun kurac na cijeloj, puno puta spomenutoj u ovom tekstu, ZEMALJSKOJ KUGLI. Al jebi ga… opet ono klasično:
– Kriza je!
Što, kad je kriza, plin drugačije izgleda? Ne kužim. Što, ima podočnjake? Bolestan je? Puši pa ima rak? Koji kurac? Plinska boca košta ka da kupuješ projektil izraelske proizvodnje.
Voda. Non stop nam trube da je Rvacka jedna od najbogatijih zemalja po količini pitke vode. Aha… vidim. Kad dobijem račun za vodu, ispada ka da je sa Tibeta u kantama donešena meni u podstanarsku gajbu. Da čovjek ne povjeruje. To vam je ka da bi u Saudijskoj Arabiji litra nafte koštala 200 kuna. Jel košta 200? – ne košta. Al zato u Rvackoj, jednoj od najbogatijih zemalja pitkom vodom, košta ka da je nemamo.
Kad kriza prođe… oćel voda, stuja, cestarina, jabuka, plin, kruh… i sve ostalo, biti jeftiniji? Čitatelji mojih tekstova su inteligentni ljudi, a pošto ste inteligentni… odgovorite sami na ovo pitanje.