Kolege sa portala Moja Putovanja istražili su zašto kitimo božićno drvce, zašto imao četiri svijeće na adventskom vijencu, zašto, zašto…
Uredio: Emil Cipar
Božićno je vrijeme, obitelji se okupljaju, sve je nekako lijepo i toplo, čak kao da su se i vremenske prilike stopile s tim ugođajem, pa su temperature više no što bi trebale biti u ovo doba godine. No, pustimo meteorološke teme, uživajmo u Božiću i svemu onom lijepom što ovaj blagdan nosi.
Uvijek se u ovo vrijeme nekako opustim i prepustim svojim mislima. I tako, ove godine, razmišljajući o božićnoj jelci, o ukrasima, lampicama, poklonima ispod božićnog drvca, odjednom zastanem. I zapitam se, zašto uopće kitimo jelku?
Odakle to, kako? Krenem razmišljati i shvatim da zapravo …ne znam. Ne znam, kao što ni mnogi od nas ne znaju, kao što mnogi od nas u ovom užurbanom svijetu masu radnji i detalja doživljava i proživljava nekim automatizmom, „jer je to tako”. A pitanja je toliko…
Doista, zašto kitimo jelku? Što uopće znače svi ti ukrasi, zašto lampice? Zašto se pod drvce stavljaju pokloni? Zašto se na adventskom vijencu pale četiri svijeće, svaki tjedan jedna? I tako krenuo ja u potragu za odgovorima. Internet naš svagdašnji, malo općeg znanja, ponešto vjeronauka, malo virkanja u enciklopedije i …eto rezultata.
Ponajprije …Božić. Što je to uopće i zašto baš 25. prosinca? I od ranije sam znao da se zapravo ne zna kad je rođendan Isusa (to u Novom zavjetu ne piše) i da prvi Kršćani malog Boga (Božić znači upravo to) nisu niti slavili.
Slavlje Kristova rođenja počelo je tristo i neke godine u Rimu, u kojem se dotad na taj dan slavilo rođenje Boga Sunca (Nativitas Solis Invicti). Stoga je Crkva, želeći potisnuti taj poganski blagdan, toga dana počela slaviti rođenje Isusa, koji je ionako …Božansko Sunce.
Što se pak božićne jelke tiče, sve je navodno počelo još u 7. stoljeću, kad je jedan engleski propovjednik došao u Njemačku propovijedati Evanđelje, blagoslivljajući kršćane grančicom sjeverne bijele jele trokutastog oblika, koja je ujedno simbolizirala jedinstvo Svetoga Trojstva. I zato upravo …jelka.
Što se pak samog kićenja tiče, „krivcem” se smatra Martin Luther, koji je početkom 16. stoljeća božićno drvce ukrasio svjećicama.
Svjećica na božićnim jelkama sjetit će se i mnogi od nas, kao osnovnog ukrasa kojim su naši bake i djedovi, možda i roditelji, kitili božićno drvce prije „najezde” svih današnjih suvremenih ukrasa.
U Hrvatskoj je sve krenulo u 19. stoljeću pod utjecajem Nijemaca (kod kojih se kićenje jelke proširilo koje desetljeće ranije), a osim svjećica za ukrase se koristilo uglavnom voće (suhe šljive, orasi i jabuke), razne slastice, u novije vrijeme i papirnati ukrasi.
Uloga ukrasa je da simboliziraju bogatstvo i obilje, isto kao što i svjetlo simbolizira radost zbog rođenja malog Isusa, zbog spasa svijeta.
E sad, zašto baš četiri tjedna Adventa, zašto svjeća svaki tjedan? Pa eto, vjerojatno ni to niste znali, četiri su tjedna u spomen na četiri tisućljeća koliko je prema Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Isusova rođenja.
Doduše, postoje i druga objašnjenja, od toga da četiri tjedna simboliziraju četiri godišnja doba, preko vjerovanja da su u pitanju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti (stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak), do simbola četiri glavna protagonista spasa svijeta (prorokova svijeća, betlehemska svijeća, pastirska i svijeća anđela).
Bilo kako bilo, oni koji tradiciju adventskog vijenca štuju u potpunosti, znaju da se zapravo ne stavljaju četiri jednake svijeće, već tri purpurne i jedna ružičasta.
Prvo se pale dvije purpurne svijeće; prvu nedjelju svijeća nade i iščekivanja, a drugu nedjelju svijeća pomirenje sa svima. Treću se nedjelju pali ružičasta svijeća …svijeća radosti i veselja, a posljednju četvrtu nedjelju opet purpurna svijeća …svijeća ljubavi. Inače, ponegdje je običaj na adventski vijenac staviti i petu svijeću, bijelu …Kristovu svijeću.
Eto, nadam se da ćete nam ovaj Božić dočekati ponešto pametniji, no daleko je važnije da ga dočekate nasmijaniji i vedriji. Neka vam je blagoslovljen i u najdražem okruženju.
Sretan Božić!