Dubravka Borić
Pu’ki goli,
bira u žepu,
španjulet u ruki.
Ruke gori.
Pisma ori.
Glamnja gori u luki.
Vrtidu patike,
klapodu šlape,
žmuluon i butilijon
balodu klape.
Livo-desno glovami treskodu,
od sebe- ki sebi vlose zamećedu.
Kolina svijedu, fjonke okrećedu,
u burdilu i u dimu, vamo- tamo u trk griedu.
Bubanj tuče, bira toči,
koluri zalampali, zablišćili oči:
žuto, crveno, modro, zeleno…
Zadimjeno, zadimjeno!
Rokete pučedu,
nebo se rekamoje,
kroz misto pisma
daleko oldoje:
„Ja- majka!
Ja- majka!
To je nami naša mila majka!
Ja- majka!“
Novo glamnja
opet dimi,
i sve je u dimu-
sve ča je na rivi.
S Marsa pala
ravijuola vila,
po rukami Gegu
‘kolo posa obavila.
Gego ništor
u uho non šapje,
po mikrofon sebi
još bližje primakne:
„Jo!Jo! Ča son to jo?
Juuudiii,
dobro von
ju…trooooo!!!“
Zora gamiži,
nikor ne spi.
Svak pivo,tresko,
rastieže se,vrti.
Žestoko se toči,
žestoko loče.
Nadimato, nafumato,
sve urliče i sve skoče.
Burdil je, budril! Pisma grmi:
„Ja-majka!Ja-majka!
For je nami naša mila majka!
For: Ja-majka! Podgora: Ja-majka!“
IX.2005.
Manje poznate riječi:
pu(p)ki- pupci
bira- pivo
španjulet- cigareta
žmul- čaša
butilija-flašaklapa- grupa- kosa
fjanak- kuk
burdil-graja,žamor
griedu-idu
kolur- buoja
zalampat-
zasijevnuti
zablišćit- zasjajiti
rokete- rakete
rekamat-ukrasiti vezom
oldovat- odjekivati
riva- obala
pos- pojas
ništor- nešto
jo- ja
ča son ( hvarski izričaj) – što sam
von(hvarski izr.)- vam
gamižit- odlaziti