Ivek Milčec
Volim ljetnu dugu
raskošnih boja,
nebesku trpezu,
sjajem prebogatu,
čudesnu lepezu …
Zakaj, nakon kiše,
munje i groma
iznenada, ko Feniks,
pojavi se ona?
Zakaj, nad oblakom
mekim ne usne?
Zato, kaj želi zagrliti
Sljeme i Savu,
kušnuti Trnje, Trešnjevku i
Dubravu staru.
Oče Zagrebu biti
kak mlada pred oltarom,
pak ostati zanavek,
duga nad gradom!
Subscribe
0 Comments