Politika.com
Evo sam se sjetio jednog lijepog proljetnog dana iz ljeta 1992.god. i situacije u kojoj sam se našao, kriv i dužan.
Priča je istinita.
Znači, po dolasku UNPROFOR-a u naše krajeve očekuje se prestanak ratnih djelovanja (oni koji su očekivali malo su se zeznuli) i postepeni prelazak na mir.
Čak se organiziraju mješovite policijske ophodnje (unproforac, Srbin i Hrvat) koji će zajedno nadzirati pink zonu.
Nije zaživjelo, ali neću sad o tome.
Neki nadobudni šef planira ratnike pretvarati u redovne policajce, što je na kraju djelom i uspjelo, ali kasnije.
Rijeka Lonja prolazi, kako samo ime kaže Lonjskim poljem i razdjelnica je između Moslavine i Posavine.
Tu sam odrastao, to je moj kraj.
Tako dvojica kolega i ja dobijemo zadatak da čamcem obiđemo Lonjsko polje, da izvršimo kakti nadzor lova i krivolova na poplavnom području sličnom ove godine.
Čamcem se može doći od sela Čigoć od Save primjerice, do pod Kutinu, Osekovo i dr.
Jedan kolega će upravljati čamcem, drugi kolega će po potrebi uhićivati a ja, eto znam pisati i znam teren, hehe. Međutim, radit ćemo svi sve, zapravo ništa osim što budemo uživali u prekrasnom danu na vodi i u prirodi.
Ja znam da Moslavci drže vrške u Lonji, pa već planiram kako ću iz istih povaditi ribu i kolegama koji nisu odavde pokazati kako se peče šaran na rašljama iliti ” krapec na procep”.
Nosimo klope za taj dan i svaki poneku konzervu piva.
Uz rijeku Lonju ima nekoliko mjesta koji su 1-2 m nadmorske visine iznad nizine (depresije) Lonjskog polja i ukoliko nije jako visok vodostaj kao primjerice ove godine, dobijemo otoke.
Na tim otocima i u okolici izgrađeni su svinjci gdje se drže svinje koje su na slobodnom pašarenju i žirenju, tradicionalno.
Tu je i nekoliko solidno izgrađenih, na stupovima povišeno kućica, koliba …takorekuć sojenica, koje se nazivaju, stanovi.
Kao takvi su po nekadašnjim prezimenima vlasnika uvedeni i u vojne JNA-karte. Svrha je da svinjari prespavaju u istima, borave ako ostanu u polju, kao nekad.
Znam da jedino na tim otocima, kako ih domaći zovu “breške” (od mali brijeg) mogu zateći nekog ili u čamcu.
Prilazeć jednom od istih kažem kolegi da ugasi pentu ( motor) pa na veslo priđem kroz šumu.
Zaista, gori vatra, dim, čuje se razgovor.
Izlazimo iz čamca s dugim oružjem i prilazimo k vatri za kojom su tri čovjeka nemalo iznenađena našom pojavom.
U civilu,dosta stara odjeća na njima kako se i pristoji za šumu. 40-50 g.
Vidiš na ljudima da im nije ugodno, oko vatre se na rašljama peku ribe. Iz ranca viri bijela staklena boca. Radi reda tražim isprave, znajući da ih kod sebe nemaju jer koja bi budala u poplavljeno Ljonjsko polje kad obilazi svinje i prihranjuje ih kukuruzima, te spašava praščiće iz poplavljene šume nosila sa sobom dokumente.
Na moje iznenađenje vade iz džepova u najlonske vrećice zamotane i gumicama učvršćene novčanike iz kojih vade osobne iskaznice.
Normalno ,po imenima i prezimenima, po imenima oca i majke što ih ispitujem (Jovan, Stojan, Savo, Rada, Stojanka…) i po mjestima od kuda su zaključujemo da su to Srbi iz Moslavine koji također imaju svinje u Lonjskom polju.
Znači, godina 92. do jučer smo se naganjali po Baniji i dr. išli kolegama na sprovode. Ovi su ostali, nisu otišli na drugu stranu.
Pregledom i njih i kolibe pronalazimo jedne ostve (osti za krivolov šarana u mrijestu ili uz pomoć svijetla), stare vrške -vrše za Dalmatince, oni imaju džepne noževe što je sasvim normalno, te jednu sjekiru u kolibi.
Vrše su u koritu Lonje.
Sve uobičajeno i normalno i to možeš naći kod svih i u svim tim tzv.stanovima –kolibama, pa i u mom nekadašnjem svinjcu 5 km južno.
Međutim, eto možemo ih baš zajebavati ako hoćemo i kolega započinje:
-štaje, nije vam ovo više Juga, nema krivolova, ne držite se zakona.
Odmah ga prekidam, jer mi ne pada na pamet pisati pisanije, prijavljivati ljude za jednu takvu banalnost potpuno normalnu i uobičajenu za to vrijeme i mjesto.
Relaksiram situaciju i zapodjenem razgovor s ljudima. Zanimaju me jednostavne stvari. Ispostavlja se da imamo zajedničke poznanike.
Ovaj jedan se sjeća mog ćaće jer je imao rasplodnog pastuha i tako to.
Osobno me zanima jesu li vidjeli jelensku divljač i gdje se sklonila od poplave. Kod njih na brda Moslavine. Poziva me da dođem kod njega pa da odemo zajedno u lov i tako to. Veli, izlazi mu košuta s prošlogodišnjim teletom na livadu iza štale. Ideala.
K vatri prinose panjeve na koje stavljaju daske. Nude nas da sjednemo, skoro su i šarani pečeni, pa da probamo malo… Poznata srpska gostoljubivost, dok su “mužani” i “paori” dosta škrti. Bar ovdje kod nas.
Opuštamo se svi. Iz ranca dolazi staklena litra s rakijom ,slaninom i kobasicom.
Mi vadimo svoje lančpakete, salame podriguše, oko nas trčkaraju praščići .
Krmače ruju u plićaku. Okolo stoljetna hrastova šuma pod vodom.
Normalno, vrijeme gableca je već prošlo, slina nam curi na šarana, kobasice i špek. Šumski zrak i voda čovjeka lako pregladne.
Razgovaramo o svemu osim o politici. Boca s rakijom ide od ruke do ruke. Zalijeva se s pivom. Mezimo slaninu, kobasice, salame i pečenog šarana.
Nerast, prasac.
Poslije sam doznao da su ga hranili ostacima kruha iz ruke da bi bio što pitomiji…
Naime, odjednom iz žbunja uz lom granja i blago roktanje pojavljuje se ooogromni nerast, bicko.
Otprilike 300 Kg. Sive boje čekinjave dlake, izraženih kljova. Križanac. Prekrasna životinja. Prilazi nam.
Stojan preko zalogaja veli Jovi; “ev tvog Franje”. Samo smo se pogledali i sekund-dva svi umukli.
Prokleta rakija. Kroz smijeh jedan kaže:
–Pogledaj mu šaru, ima slovo “U” pa smo mu dali ime “Franjo ustaša”.
Zaista , nerast je preko desne i lijeve plećke imao na sivoj, skoro bijeloj boji
šaru crnih dlaka u obliku slova “U”.
Moj se jedan diže, obriše usta rukama a ruke o hlače, prilazi falovki naslonjenoj na drvo, uzima ju, repetira i okreće prema nama.
Nama kaže:
–maknite se da ih pobijem, mater im jebem četničku.
Smrznuo sam se. Drugi kolega vadi pištolj iz futrole, povlači se korak dva nazad i usmjerava ga prema našim domaćinima.
Oni zgranuto gledaju u cijevi, ako su i bili pripiti otrijeznili su se.
Budući sam među kolegama imao određeni ugled i tzv. autoritet znanja, nikad se nisam morao pozivati na autoritet zvanja ili funkcije. Prvi put se pozovem na formalni autoritet i kažem:
-Naređujem ti, zapovjedam ti da zakočiš pušku”!
Posluša, veli mi …što zar ćeš samo tako preći preko toga, pa oni su svinju nazvali Franjom ustašom, pička materina četnička i tako dalje i tome slično.
Prepiremo se svi zajedno, hoće sad bar da ih premlate ako već ne dopustim da ih pritjeraju k Lonji i pošalju nizvodno. Ljutit ovaj moj u MP3.
Ovaj gazda od bicka plače, kune se da nije mislio ništa loše, da je obična šala, ni ne zna se tko se to prvi sjetio, zdvaja, preklinje, ispričava se…
Veli ,”trebo sam ga zimus zaklat i u kobasce ali nije se zbog vode moglo doć po njega traktorom da ga prije uškopimo”.
(Napomena: uputno je nerasta prije klanja kastrirati ranije zbog ev. neugodnog mirisa mesa).
–Ubi ga jebo mu ti mater …veli gazda mom kolegi pokazujući na vepra.
Ovaj sad gleda u mene, zbunio se malo. Odlaže pušku. Sjedne i otvori novu konzervu piva, zapali cigaretu.
Sad se ja malo našalim s njim i velim mu: “što je pičko, ne možeš ubiti ni svinju, a ovamo bi ovu trojicu posmicao kao golubove”.
Uzmem komad kruha, priđem nerastu i zovnem ga …cccccccna mali …cccc
On dobroćudno priđe, izvadim pištolj i iz neposredne blizine mu puknem u čelo, svali se, nožem ga prekoljem da mu pustim krv kako se mora zbog kvalitete mesa …brzo mu izvadim pomoću noža jaja kako se radi i s divljim netom odstrijeljenim veprovima, poslije ga ogulimo, raskomadamo na 6 otprilike jednakih hrpa mesa i podijelimo na lovački način.
Podjela mesa na lovački način vrši se ovako:
Jedan se okrene leđima ,a drugi pokazuje štapom na hrpicu i pita:
Čija je ovo hrpa? On kaže … od Stojana od Save …od Ivice …od Jose …od Marka …od Željka da bi svi pošteno dobili otprilike jednake komade bilo po veličini bilo po kvaliteti.
Poslije se raziđemo, oni u svoj čamac prema ostatku svog poklonjenog života u Moslavini, mi prema Posavini. Živa su sva trojica i da, da ne zaboravim …živo im se jebe za ćirilicu.
Šefu nismo ništa rekli jer ako želite da nešto ostane tajna to ne smijete reći šefu. Izvještaj je glasio da nismo zapazili ništa interesantno.
Kod Stojana ponekad odem, a i on kod mene kad ga put nanese.
Kolega koji je stajao sa strane s pištoljem je poginuo u Oluji.