IZ DRUGIH MEDIJA
www.crckarije.com
Vodim vas na Murter, na otok sa stoljetnom tradicijom brodogradnje, nautičkim turizmom, Kurnatarima, maslinama, babama zavijenim u crno koje stalno ćakulaju, rimskim naseljem Colentumom itd. jer vas želim upoznati sa Selom, starim dijelom mjesta Murtera, čija me glavna ulica podsjeća na one živopisne uličice toskanskih gradića, stoga idemo u đir, ali zimski, meni uvijek draži jer je sve nekako mirno i uspavano.
Zašto Selo!?
Još od davnina, stanovnici primorskih mjesta, Selom nazivaju jezgru gdje se odvija sav kulturni i društveni život. Murtersko Selo je, od mora i novijeg dijela, udaljeno nekoliko kilometara. To je zaštićena povijesna jezgra, nastala u 14. stoljeću, podno brda Vršine.
Bila je predvečer, kada sam sporednom cestom iz smjera Betine, stigao na Vršinu, 70 metara iznad mora. Hrvatska se zastava vijorila na vjetru pored crkvice iz 17. stoljeća, posvećene Svetom Roku, zaštitniku oboljelih od kuge, kolere i ostalih srednjovjekovnih boleština.
Lijepu bijelu crkvicu s rozetom krasi veliki sat na pročelju iznad ulaza te zvonik s tri zvona na potezanje. Zvonici su mirovali, a dugačka je špaga visjela s jednog od njih te se lagano klatila i odmarala na vjetru čekajući 16. kolovoza, dan kada vjernici, obučeni u tradicionalnu narodnu nošnju, slave Svetog Roka. “Nažalost, ni iduće godine neću prisustvovati toj fešti jer ću biti na nekom drugom kraju svijeta” – pomislih tužno u sebi.
Okrenuvši se, pogledom sam u daljini otkrio Kornate. Pomislio sam na sve one ljude koji su, u vrijeme Drugog svjetskog rata, bježali tamo tražeći zaklon od nemilosrdnog neprijatelja. Jedino što mi je nedostajalo u ovom zimskom periodu bili su cvrčci i njihov pjev u borovima gdje se ljeti vole skrivati, a visoki borovi, kao i stoljetne masline koje okružuju crkvicu, još uvijek pobjeđuju svaku buru i neveru.
Nakon tihe molitve, kao zahvale na ovim posebnim trenucima, krenuo sam dalje, u Selo podno brda. Sjeo sam na bicikl i fijuuuuu… Fotić, olovka i papir, u mom su džepu čekali samo ovaj trenutak, no na skalama, po kojima sam se spuštao, osim navedenih rekvizita, skoro ostao i bez glave.
Stigao sam u Selo!
U dugačkoj glavnoj ulici nije bilo nikoga. Lagano se spustio i mrak. Sišao sam s bicikla i počeo zapisivati neke natuknice. Odjednom, začuo sam glasno zavijanje. Bio je to vjetar koji je naglo pojačao te postao neobično glasan. Šibao je niz ulicu između starih kamenih kuća koje su se kaskadno spuštale niz brdo. Bilo je mistično, predivno. Drvene škure raznih oblika i boja, bile su zatvorene. Ulazna vrata u kuće i konobe također nitko nije otvarao. Početak lošeg vremena potjerao me na nešto raniji spust prema dolje.
Spuštajući se, primjetio sam kako se na glavnu ulicu veže mnogo malih uličica. Neke su ravne, neke zavojite, a na svakoj ime, odnosno prezime, barem sam ja to tako protumačio zbog njihovih naziva – Kurkutova, Prkačeva, Binđina, Uškina, Grbinova itd. Primijetio sam i to kako ovo Selo ima mnogo spomen ploča iz vremena Drugog svjetskog rata, a svaka priča neku svoju štoriju. Mene se najviše dojmila ova, posvećena starom barba Ivi: OVDJE JE ROĐEN SEKRETAR DRUŽNOG KOMITETA SKOJ-a ZADAR, DRUG IVE VODOPIJA – SREĆKO. U VII. NEPRIJATELJSKOJ OFANZIVI U ZNAK PRIZNANJA PODIŽE MU SPOMEN PLOČU OMLADINA KOTARA ŠIBENIK. MURTER 9.X.1949. GODINE.
Pognute glave u čast svima njima, došao sam do Pijace Društva Seoske Izobraženosti. Hm… čudno ime za ulicu, no tako je to bilo nekada, a u toj se ulici danas nalaze Edukacijski centar za održivi razvoj otoka i priobalja te Ekološka udruga Argonauta. Opaaa! Jako zanimljive institucije, možda dogodine dođem ovdje volontirati.
Malo podalje je konoba Pjero. Šteta, bila je zatvorena. Eh! Kada bi nekadašnji žitelji Sela bili ovdje, križali bi se zbog toga što je sve zakračunato.
U njihovo doba, krajem 19. stoljeća, bilo je tu svega i svačega i živjelo se puno veselije i zanimljivije. Bilo je mnogo dramskih amatera, imali su Križarsko društvo, Župni pjevački zbor, čitaonicu itd. Pjevalo se, plesalo i družilo iza svakog ugla.
Sva sreća što ne mogu vidjeti ovu pustoš danas jer bi ih, zasigurno, to pogodilo direktno u herc.