ZNA SE!
piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/ Globalizacija ima svoje prednosti i nedostatke. Otvoreno tržište pruža mogućnost sposobnijima i kvalitetnijima da lakše dođu do potrošača. Tako je i u kulinarstvu. To je za pozdraviti, jer na taj način su nam na svakom mjestu dostupni internacionalni specijaliteti, pa ovisno o trenutnom raspoloženju možeš u jednom gradu konzumirati slastice iz cijeloga svijeta.
Međutim …mislim da se Hrvatska u toj općoj globalizciji nije baš snašla. Svjedokom smo gotovo svakodnevno kako naša kulinarska ponuda gubi neko od tradicionalnih jela. Najprije nestanu sa jelovnika, onda iz sjećanja, a poslije se više ni u literaturi ne spominju.
Sručnjaci iz Gospodarske komore reći će mi da nisam u pravu, pokušat će manipuliranom statistikom, dokazati kako Hrvatska kuhinja upravo doživljava svoj boom i da je samo pitanje dana kada će sarma, kotlovina, štrukli, pura s mlincima … preplaviti svijet.
Da nebi uzalud polemizirali prošetajmo kulinarskim krajolikom šestoga po veličini grada u Hrvatskoj. Grad je Slavonski Brod, a imao je bogatu kulinarsku tradiciju u kojima je dominirala podunavska kuhinja. Namirnice za sve recepte …plodovi su bogate slavonske zemlje i dolazili su iz neposrednog susjedstva.
Želite li danas u Brodu na brzinu pojesti nešto domaće …izabrali ste krivi grad. Ponuda je stvarno internacionalna i bogata, ali nema ništa hrvatsko. Ćevapi, ražnjići, hamburger, pizza, topli sendvići… u izobilju. Poželite li pojesti meso iz kotlovine, što je tipični slavonski specijalitet …malo morgen.
Jednom godišnje u Slavonskom Brodu se održava „fišijada“ …tradicionalno takmičenje brodskih kuhara, profesionalnih i amatera, u pripremanju riblje juhe u kotliću.
To je jedna tipična fešta …uobičajena u slavonskim i srijemskim mjestima uz rijeke. U Slavonskom Brodu je okupila ove godine preko 170 natjecatelja.
Nije to ona zagrižena natjecaljska atmosfera …sastaje se tu druženja radi, a sav prihod ide u pomoć udruzi SLAP, koja se brine o roditeljima čija su djeca oboljela od raka.
I ne nudi se samo riba, nego je ponuđena cijela paleta slavonskog fast fooda …kotlovina, meso na žaru, roštiljke, krmenadle i slično. Sve ono za čim gosti oblizuju prste i uzaludno traže preko godine u gastronomskoj ponudi slavonskobrodskih restorana.
„E nećeš to naći Njemačkoj!“, reče mi kuhar na štandu Obrtničke škole, aludirajući na moj gastarbeiterski backround i pokazajući na kotlovinu u kojoj sam upravo uživao.
„Nećeš ni u Hrvatskoj, osim u iznimnim slučajevima, kao što je ovaj“, odgovorih mu.
„A ko je kriv za to?“ upit me kuhar.
Nisam znao odgovor, pa pitanje postavljam ovdje. Stidimo li se svoje tradicije? Jesmo li postali komformisti, pa ne želimo pričekati više od 10 minuta koliko je potrebno za pripremanje pizze? Ili smo jednostavno potpuno zaboravili svoje susjede, proizvođače namirnica od kojih je satavljena domaća kuhinja. Oni su nedavno očajni od gnjeva traktorima blokirali ceste.
Globalizacija ima svoje dobre strane …rekoh na početku, ali ona nebi smjela značiti da nam je kebab bliži od krmenadle.