PAD, ILI LET

Mirko Popović
Možda ti se
Samo čini da crna
Sjajna limuzina
Dugo klizi u zavoju
I već trune ti u umu
Kao muk uličnog svjetla
Što gamiže u nervima
S kišom koja rominja
Pa širiš krila za let
Nikada, kažeš
Na monotoniju
Nisi pristajao

Ali
I sklad je tih
Harmonija nijemosti galaksije
Neće te izbrisati. To samo
Dotrajava svijet i samo
U tvojoj slici rominjanja kiše
Krv se cijedi iz korijenja

Prozor u sebi otvoriš li
Čut ćeš kako brzo istječu sati
Kako se u mûku svih stvari
Gnijezde bujice kao glasno
Pjevanje, kako brzo
U pijesku vremena
Pješčani istječu sati
I uvijek se nanovo
Obuku u svjetlost i sjene  –
U gibanje što za obzor tone
Radi osvajanja  novog
Svitanja u duši
Od pada i leta
Sazdanog

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments