Mirko Popović
Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
kao iluziju nadohvat, kao srce u daljinama
Ako nešto tvoje i jeste tu
noćas ne može svanuti
Noćas ne mogu iz Korzike
Mokri su plodovi sna
Vidiš, to je tamni topot snjegova u gorama
Mokri su krovovi. Noćas
ne mogu otputovati. U meni su
pruge odlutale, u meni su zatvorena
sva vrata i prozori noćnih vlakova
Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
Draga, svunoć kao grumenje zlata
cvjetaju ljiljani. Možda to odlaze
neubrani plodovi noćnih stihova
i venu bespovratno
jer noćas ne mogu iz Korzike
nad kojom ne može svanuti