BONACA - Hrvatski Glas Berlin

BONACA

Mirko Popović
mirkoposlije ću večerati
pođimo niz nečujnu sonatu

tamo gdje sa zidova
rumena patina otpada

tamo gdje djeca na ljuljačkama
u nebo lete bez glasa

zatvori prozor, netko me doziva
kao jedne zaboravljene jeseni

kad čekali smo
da se glasovi kestena
nečujno otkotrljaju

i dovrše sliku

Related Post

Leave a Reply

avatar
  Subscribe  
Notify of