piše: Sandra Marelja Muić
U sezoni kiselih krastavaca u Hrvatskoj nikad napetije – svako malo neka petarda zadimi negdje. Umjesto da si onako pod vrelinom ljeta beskonačno lažemo o broju turista i auta, mi nastavljamo s nizom skandala, ono u čemu smo izgleda najbolji. Potonji baš iz krugova koji bi nas, elem, trebali zastupati na čast i ponos.
Tako nas službenica hrvatskog veleposlanstva u Berlinu ad hoc osramoti sa svojim postovima na facebooku o čistoj i bijeloj Europi i ostalim nebulozama. Da bude stvar gora, radi se o prvoj tajnici veleposlanstva, dakle nekome tko je sigurno prošao dosta kvalitetnih radnih mjesta da bi predstavljao svoju domovinu u najboljem svijetlu i to u državi koja se preko sedamdeset godina trudi da spere ljagu od sintagme „bijeli i čisti“.
I tako predstavi i nas i domovinu, onako , baš u najboljem svijetlu. Reakcija iz vlade je bila promptna, te je dotična smijenjena, no ne vjerujem baš da će gledati male oglase po novinama. Nisam samo shvatila onu prvotnu konstrukciju sa hakiranim profilom, pretpostavljam da je to bila nečija neuspjela sugestija, prije opcije malih oglasa.
Prečesto se kod nas u javnom prostoru inače žonglira s rječnikom rasističkog i ksenofobičnog društva, samo što je sve salonski upakirano i što se odabere koju će se onda javnu osobu provlačiti kroz medije zbog te i takve izjave, a što će se od ostalih izjava jednostavno previdjeti. Ono što je u suvremenom svijetu zaključano iza vrata teretne prošlosti te tamo i ostaje, kod nas se redovno izvlači na dnevno svijetlo da se ne bi bavili stvarima koje zahtijevaju konkretna rješenja. A to je, nekako,i puno komotnije, jer povijest pruža bezbroj hodnika po kojima možemo bauljati.
Nastavno tome, svaki mjesec netko u svom aranžmanu plasira raspravu o ustaškom pozdravu ZDS i svi mediji razvuku tu temu iznova, te je poslije srolaju natrag na desktop do idućeg puta. I sve je to postalo dio javnog ponašanja, prihvatljivo i nevidljivo, a sveprisutno. Mediji su danas zbog interneta dostupni svima, pa tako i oni najmanji mogu čitati o ustaškom pozdravu uz jutarnje zobene pahuljice.
Mogu isto tako vidjeti i izjavu zadarskog oporbenog vijećnika na svom privatnom fb profilu od ovog tjedna „da bi sad svojim gostima Mađarima najradije rascipia glavu“ ili svježi napad na ljude u kafiću jer su gledali utakmicu Crvene Zvezde .
I sve to lijepo voda odnese, nitko baš ne postavlja previše pitanja i ne povlači reakcije, čak su i sociolozi rezignirano utihnuli, sve je to postalo dio folklora u Hrvatistanu. Fb profili jesu privatni, ali osobe koje imaju javne funkcije imaju i odgovornost prema javnosti koja ih je izabrala. Međutim, nikome ništa.
Sada kada predstoje utrke predsjedničkih kandidata, terena za naklapanja o neo-fašističkim varijantama će biti sigurno i previše, samim time što će se to brzo svesti na međusobne obračune i usmjerenost na vlastitu pojavu. To se već moglo vidjeti i kod dvaju idealnih prilika za promoviranje u kolovozu: praznika branitelja na obljetnicu akcije Oluja i blagdana Velike Gospe. Oluja se svela na to da se petnaest dana razvlačilo predsjednicu po portalima , šta je s kim pjevala i je li bila pod utjecajem alkohola. Uvijek ista beskonačna forsirana diskriminacija već vidljiva i ovima sa zobenim pahuljicama. Pijanog Grdovića čijim koncertom su taj dan počastili sretne građane Knina nije ni spomenuo, iako je opasno tendirao da završi u fontanama dok mu se jezik sapletao.
Kao i sam kolovoz, bez daška svježeg povjetarca, tako je i kod najavljenih predsjedničkih kandidata već vidljiva uvijek ista demagogija i populizam, bez tračka moderne i nekog optimizma, iako je put još dug , pa je moguće i da nas iznenadi.
Vidim neki dan da se čak i blagdan Velike Gospe iskoristio za kritiziranje informatizacije obrazovanja i projekta ministarstva „Škola za život“ od strane jednog biskupa. Sada mi baš stvarno izgleda da smo daleko od –tračka moderne- i da jašemo još preko brda od stoljeća sedmog. Kad je informatika zapela kod printanja platnih lista radnicima brodogradilišta, nismo baš puno čuli s oltara o tome.