SVI PREDSJEDNIKOVI ODGOVORI

PROF. DR. IVO JOSIPOVIĆ U RAZGOVORU S UREDNIŠTVOM HRVATSKOG GLASA BERLIN
pitali, pisali, zvali, čekali, primili i objavili: Sonja Breljak i Emil Cipar
Berlin/Zagreb/Slavonski Brod/ –Odnija vrag i prišu…pisao nam utješno jedan od cijenjenih komentatora kad u jednom od naših uradaka spomenusmo i  spočitnusmo  kako dugo čekamo odgovore na pitanja što ih uputismo put Banskih dvora. Ni neki drugi naši suradnici nisu štedjeli dlanove (čitaj šape) pišući svojim svojstvenim, osebujnim stilom na tu temu. Od jutros ipak možemo reći: -Tko čeka …dočeka! Stigli odgovori!
Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović, ekskluzivno odgovorio na sva naša pitanja. Prvo je to, šire očitovanje  Predsjednika Republike Hrvatske, na, nama važnu temu iseljeništva, te odgovore donosimo u cijelosti.

HGB: U Njemačkoj živi oko 400 000 tisuća osoba koje imaju hrvatsko korijenje. Od njih, 200 000 posjeduje hrvatsku putovnicu. U klubovima i udrugama organizirano je  oko 20 000 Hrvata, a broj je u stalnom opadanju. Predsjedniče koliko vam je važan ovaj podatak o 400 000 osoba hrvatskog porijekla u Njemačkoj?

–Moram priznati da prema podacima koji su meni dostupni, a radi se o službenim njemačkim statistikama, u Njemačkoj živi oko 220 tisuća Hrvata. I to je veliki broj naših sunarodnjaka koji su most između ove dvije države.

HGB: Poznajete li socijalnu strukturu iseljenika? Ako DA, koji su vam izvori informiranja?

–Koliko mi je poznato, ne postoje službeni podaci koji bi nam točno govorili o socijalnoj strukturi hrvatskih iseljenika u Njemačkoj, ali znam kako su Hrvati vrlo dobro integrirani u njemačko društvo. Iako je većina Hrvata otišla u Njemačku trbuhom za kruhom, kao obični radnici, njihova djeca su se vrlo dobro snašla u Njemačkoj. Tako su u najvećem broju slučajeva iskoristili mogućnost obrazovanja i stekli više kvalifikacije od svojih roditelja pa danas imaju bolje plaćene poslove. Upravo zahvaljujući visokom stupnju obrazovanja i radišnosti, Hrvati su u Njemačkoj vrlo dobro integrirani i cijenjeni. Najviši njemački dužnosnici su mi potvrdili kako su Hrvati jedna od možda najuspješnije integriranih iseljeničkih zajednica u Njemačkoj.

HGB: Trebaju li iseljenici Zakon o iseljeništvu?

–Iseljeništvo prije svega treba dobru politiku prema iseljeništvu. Osobno, iako pravnik, spadam u one koji ne vjeruju da se sve treba i može urediti zakonima. Ali, nemam ništa protiv toga da se politici Hrvatske prema iseljeništvu da i zakonski okvir. Dijelom, materiju iseljeništva uređuju i novi propisi o Hrvatima izvan Hrvatske. Ali, još jednom, nema tog zakona koji će zamijeniti kvalitetnu i smišljenu politiku prema iseljenicima.

HGB: Trebaju li iseljenici svoje zastupnike u Saboru?

–Mnoge zemlje koje imaju značajnu dijasporu dale su svojim iseljenicima mogućnost da budu zastupljeni u „staroj“ domovini i preko svojih zastupnika u parlamentu. Tako su i čelnici Hrvatske još sredinom devedesetih odlučili da zastupnici tzv. iseljene Hrvatske budu birani u Hrvatski sabor. Tada je bilo odlučeno da dijaspora ima 12 zastupnika što je, kao što znamo, smanjeno na 3 ustavnim promjenama. Možemo razgovarati o tome je li sadašnji model predstavljanja hrvatskih iseljenika najprimjereniji, a u taj dijalog svakako bi se trebali uključiti i predstavnici hrvatskih iseljenika.

HGB: Trebaju li se oni regrutirati iz stranačkih struktura u Republici Hrvatskoj ili iz struktura iz iseljeništva?

–Svakako bi se trebali birati među hrvatskim iseljeništvom ili onima koji s njima imaju ozbiljne i dugogodišnje veze. Samo tako, zastupnici zaista poznaju svoju bazu i zastupaju one koji su ih birali. Naravno, to donosi i neke praktične probleme, posebno ako se biraju ljudi koji žive daleko od domovine. O problematici zastupanja iseljenika i njihovoj predstavljenosti u političkom životu Hrvatske i danas moramo ozbiljno promišljati, kako na razini modela, tako i na razini prakse.

HGB: Nedavna iskustva pokazuju kako se vrlo mali broj iseljenika u Njemačkoj odazvao na izbore. Trebaju li iseljenici uopće glasovati na izborima za Hrvatski sabor? Ako Da  …jeste li razmišljali o tome na koji način. Ako Ne …zbog čega?

–U raspravama o zastupljenosti iseljeništva ili Hrvata koji nisu iseljenici, poput pripadnika manjina u nekim zemljama ili konstitutivnog naroda u BiH, postoje različita mišljenja. S jedne bismo strane željeli da postoji i jača veza s dijasporom i Hrvatima izvan domovine. S druge strane, postoje dileme da li i u kojoj mjeri netko tko ne dijeli sudbinu građana koji žive u Hrvatskoj trebaju odlučivati o unutarnjim pitanjima Hrvatske. Nikada nismo skupili snage za svestranu analizu koja bi iznjedrila pravedan i općeprihvaćen model. Mali odaziv na izbore jasno govori i to da naši ljudi koji žive u inozemstvu očekuju drukčiji angažman od odlučivanja o političkoj sceni u Hrvatskoj. Pretpostavljam da su više fokusirani kako ostvariti što čvršće veze s Domovinom.

HGB: Mislite bi da bi iseljenici sa svojim iskustvima mogli pomoći integraciji hrvatskog društva u EU? Ako …DA, kako?

–Sasvim sigurno da su ta iskustva dragocjena za Hrvatsku, kao i veze koje su stvorili Hrvati u europskim državama u kojima žive. Ta iskustva mogu se prenijeti na nizu područja: od obrazovanja do poslovanja.

HGB: Smatrate li da je Program dopunske nastave za djecu hrvatskih iseljenika primjeren vremenu i prilikama?

-Vjerojatno taj program nije najprimjereniji, ali to je problem koji imamo i s čitavim obrazovnim sustavom u Hrvatskoj. Mislim da bi iseljenici sami trebali inicirati razgovore s nadležnim institucijama o tome što promijeniti jer sami najbolje znaju što im treba i koje mogućnosti im stoje na raspolaganju. Moram priznati, bio sam šokiran kada sam u Berlinu, na kratkom susretu s mladim Hrvaticama i Hrvatima shvatio kako ih dobar dio uopće ne govori hrvatski jezik.

HGB: Misli li Hrvatska država podržati njemački plan integracije stranaca u njemačko društvo? Ako DA, kako spriječiti neminovnu asimilaciju?

–Koliko sam upoznat, Njemačka ima „nacionalni akcijski plan za integraciju“ koji je već u samom svom nazivu govori da se ne radi o asimilaciji i da to nije njemačka državna politika. Njemačka je zainteresirana da integrira strance u svoje društvo jer kao što nas povijest uči, posebno u Njemačkoj, nije primjereno da ijedna nacionalna, vjerska ili druga grupa ostane izvan društva, neintegrirana.
Problem asimilacije je prisutan i najčešće ovisi o pojedincu i obitelji do koje mjere će se nastojati asimilirati ili će htjeti očuvati svoje nacionalne korijene. Da bi se očuvao jezik, kultura ili bilo koji oblik nacionalnog identiteta to zahtijeva napor od pojedinca. Stoga se u najvećoj mjeri radi o individualnoj odluci da li je netko spreman uložiti dodatnu energiju kako bi očuvao veze s domovinom iz koje potječe. 
Ukoliko je pojedinac obiteljski ili na bilo koji drugi način vezan uz svoju domovinu ili domovinu svojih roditelja i ako se te veze održavaju sigurno će se i hrvatski identitet duže održati.

HGB: Što poručujete mladim Hrvatima u Njemačkoj? Računa li hrvatska država na njih? Ako DA što mogu …ili što kanite …učiniti kako bi svoju …njihovu …dvojezičnost mogli iskoristiti.

–Otkako sam Predsjednik Republike upoznao sam nekolicinu mladih Hrvata koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj i koji su preko njemačkih tvrtki došli na vodeće pozicije u tim tvrtkama u Hrvatskoj. Mnogi od njih su se i oženili i osnovali obitelji u Hrvatskoj pa doista možemo govoriti o njihovom povratku u Hrvatsku. Dakle, radi se o vrlo sretnom spoju njihove želje da uvedu europske standarde u hrvatsko poslovanje i da rade dobro plaćene poslove. Inače, na reintegraciju naših građana koji žive u inozemstvo i koji se vraćaju kući gledam kao pozitivnu pojavu. Ali, dok mladi ljudi koji su ovdje rođeni i ovdje žive teško nalaze posao i perspektivu kvalitetnog života, teško ćemo privući mlade da dođu u Hrvatsku iz razvijenijih zemalja. Najbolja poruka i „mamac“ mladima da se vrate bit će gospodarski oporavak i dobra životna perspektiva. Puki patetični poziv na povratak neće pomoći.

HGB: Tko je od Vaših savjetnika zadužen za pitanja iseljeništva i kakva iskustva posjeduje ta osoba?

–Nemam posebnog savjetnika za iseljeništvo. S obzirom na ustavne nadležnosti predsjednika to naprosto nije ni moguće ni potrebno. Ovisno o materiji, svaki se savjetnik bavi i iseljeništvom. Neki su od njih bili dio iseljeništva, drugi su s njim bili u kontaktu kao diplomate. Evo, tu su Stjepo Bartulica, Joško Paro, Romana Vlahutin, Mirjana Mladineo.

HGB: Povratak iseljenika koji su u Njemačkoj ostvarili pravo na mirovinu otežan je zbog činjenice da povratnici u Hrvatskoj ne mogu koristiti uslugu njege u starosti iz osiguranja (Pflegeversicherung) koje su uplaćivali u Njemačkoj. Razmišlja li se o nekom bilateralnom sporazumu sa Njemačkom po ovom pitanju?

–Ovo su vrlo konkretna pitanja i u nadležnosti Vlade. Ali ponavljam i sami iseljenici moraju aktivnije tražiti svoja prava. Načelno podržavam svako zakonsko rješenje koje će biti od pomoći povratnicima.

HGB: Kako inače pospješiti povratak u Hrvatsku?

–Mislim da će skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju umnogome pomoći u razvijanju veza Hrvata iseljenih u Njemačku i u druge države EU. Već sama činjenica da neće biti granica i da će se smanjiti administrativne barijere olakšat će boravak u Hrvatskoj, potragu za poslom, obrazovne mogućnosti. Još jednom, ozbiljan motiv za povratak bit će kad iseljeništvo prepozna da jednako kvalitetno ili bolje može živjeti u Hrvatskoj nego drugdje.

HGB: Kani li Hrvatska i dalje podržavati modele koji i nakon 40 godina još uvijek govore o „privremenom boravku“, ili želi pogledati činjenicama u oči i prihvatiti stvarnost? (mislimo na opću politiku prema iseljenicima)

–Realizam je pretpostavka svake dobre politike.

HGB: Bili ste pokrovitelj jedne uspješne kulturne manifestacije Saveza hrvatskih društava iz Berlina a uz medijsku potporu i „Hrvatskog glasa Berlin“,  pod nazivom „Blistava noć klasike 2011.“. U Berlinu su nastupili hrvatski glazbenici iz Hrvatske i Njemačke i uspješno demonstrirali hrvatski kulturni doprinos i hrvatske mogućnosti na području klasične glazbe. Ta manifestacija i promocija nije hrvatsku državu stajala niti jedne kune. Želite li to opet učiniti  i eventualno osigurati i neku …makar simboličnu materijalnu pomoć, jer su organizatori uvijek  na rubu svojih mogućnosti?

–Svakako podržavam vaše napore da organizirate „Blistave noći klasike“ i promovirate hrvatske glazbenike i glazbu u Njemačkoj. Uvijek mi je drago čuti da se Hrvatska predstavlja i svojim kulturnim vrijednostima, a kako sam i sam skladatelj osobito me raduje da će se hrvatska glazba i glazbenici čuti i u Berlinu. Zamolio sam hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj Miru Kovača da bude na priredbi i istakne važnost ove priredbe za Hrvatsku. Za financijsku pomoć, morat ćete ipak pitati Vladu.

HGB: Po našem mišljenju bilo bi vrlo korisno osnovati državnu Agenciju za iseljenike. Mjesto na kojemu bi se mogle dobiti pouzdane informacije vezane uz iseljenike (Povratak, pravna pitanja vezana uz mirovinu, carinska pitanja, mogućnosti školovanja, zapošljavanja, investiranja… status osoba koje su braku sa državljaninom druge države i slično). Što Vi mislite o tome?

-Zvuči kao dobra ideja. Zato i treba razgovarati s novom Vladom i iznaći načine kako osnovati tijelo koje će zaista biti učinkovito i od pomoći iseljenicima.

HGB: Smatrate li da ćete o drugačijoj politici prema iseljenicima (pretpostavljajući da ju želite) moći lakše razgovarati sa novom vladom?

–Nova Vlada je već potvrdila da je zainteresirana za zaštitu interese hrvatskih iseljenika i da je spremna razgovarati. Ali, kao predsjednik, spreman sam jednako razgovarati sa svakom vladom. Suradnje je ustavna dužnost i predsjednika i Vlade.

HGB: Imate li Vi nekoga iz vaše familije na radu u inozemstvu?

–Bilo je mnogo moje rodbine, bliže i daljnje, koja je bila u inozemstvu. Neki su tamo i ostali. Čak se i moj djed početkom prošlog stoljeća uputio u Ameriku. Ali, nostalgija je bila jača, relativno se brzo vratio.

HGB: Kako Vas se dojmio Vaš prvi posjet Berlinu? Jeste li bili zabrinuti nakon što je tada veleposlanstvo RH u Berlinu primilo u paketu eksplozivnu napravu neposredno pred Vaš dolazak? Jeste li imali strah od puta u Berlin? Jeste li poslije toga imali spoznaja ili dojava od strane njemačke države i policije, o mogućim počiniteljima, odnosno pošiljateljima?

–Posjet Berlinu bio je izuzetan. Osim o suradnji država, suradnji gospodarstvenika, razgovaralo se i o našem iseljeništvu. Imali smo i gospodarski forum za koji su mi sudionici rekli da je bio iznimno uspješan i da su zaključeni novi poslovi. Susret s kancelarkom Merkel i predsjednikom Wulffom bili su vrlo uspješni. Nije me bilo strah putovati u Berlin. Bomba koja je poslana ružna je poruka nedemokratskog dijela političke scene koja ne poštuje demokratsku izbornu i političku volju hrvatskih građana. Bez obzira odakle su, da li iz Njemačke ili Hrvatske, pošiljatelji su margina političke scene. Da, ima naznaka o počiniteljima, valjda će se prikupiti i čvrsti dokazi.

HGB: Planirate li skoro opet put Berlina i Njemačke?

–Na redu je posjeta njemačkog predsjednika Hrvatskoj. Čekamo da bude izabran. Iznimno se veselim susretu!

HGB: Javna glasila za Hrvate u inozemstvu, gase se jedno za drugim. Svoje posebne strane posvećene iseljeništvu ugasili su Slobodna Dalmacija i Večernji list. Nedavno su se izgubili „Glas Amerike“ i web-stranica SWR-a za Hrvate u Njemačkoj, a mnogima drugima prijeti ista sudbina. Njemačka vlada smatra da su Hrvati (kao i pripadnici ostalih narodnosti), dovoljno dugo u Njemačkoj i da su imali priliku naučiti njemački jezik i informirati se iz njemačkih medija.
Pitanje je: Kako informirati iseljenike o njima specifičnim problemima, koji ne zanimaju njemačke medije?

– Upravo je ovaj portal „Hrvatski glas Berlin“ primjer kako se može održati komunikacija s iseljenicima. Svi smo nostalgični prema starim medijima, ali tehnologija ide naprijed i mislim da ste izabrali pravi put. Na suvremen, i sigurno jeftiniji, i svima dostupan način širite informacije i držite iseljenike na okupu. Čestitam Vam na trudu i upornosti i samo tako nastavite dalje! Kao što ste sigurno naučili tijekom svog rada i života u Njemačkoj, samo uporni i marljivi uspijevaju u ostvarivanju svojih želja.