Od Emila se, čak i nakon njegova fizičkog odlaska s ovoga svijeta, može puno naučiti o iseljeničkom životu kojeg je u Njemačkoj živio više od 35 godina.
Iz naše arhive …objavljeno 29. svibnja 2011.
tekst: Emil Cipar
foto: naslovnica “Ono malo duše”, rad akademskog slikara Marka Kerna
U predivnoj pjesmi Zvonka Špišića “Suza za zagorske brege”, iseljenik pri odlasku iz rodnog kraja sa „pinklecom na plećima“, „knedlom u grlu“ i suzom u oku obećava bregima da: vrnul se bu nazaj.
Mogao je to učiniti pri odlasku. Tada je postojalo samo jedno značenje za povratak.
Ali što reći nakon više od trideset i pet godina provedenih u inozemstvu!?…
teško vrijeme za poeziju
Šušti li šušti
To su oni koje bi rado svaki grad imao. Ne jednog, stotine takvih svoje bi gradove sobom obogatili. Oni koji svoje gradove napamet znaju, naizust kazuju jer su ih od djetinjstva pamtili.
Sve manje je danas ljudi
Naša djeca u zemljama dalekim