VRNUL SE BUM NAZAJ

Od Emila se, čak i nakon njegova fizičkog odlaska s ovoga svijeta, može puno naučiti o iseljeničkom životu kojeg je u Njemačkoj živio više od 35 godina.

Iz naše arhive …objavljeno 29. svibnja 2011.

tekst: Emil Cipar
foto: naslovnica “Ono malo duše”, rad akademskog slikara Marka Kerna

U predivnoj  pjesmi Zvonka Špišića “Suza za zagorske brege”, iseljenik pri odlasku iz rodnog kraja sa „pinklecom na plećima“, „knedlom u grlu“ i suzom u oku obećava bregima da: vrnul se bu nazaj.
Mogao je to učiniti pri odlasku. Tada je postojalo samo jedno značenje za povratak.

Ali što reći nakon više od trideset i pet godina provedenih u inozemstvu!?

Da unesem malo svjetla u ovaj magloviti uvod!

Jedan sam od onih koji nikada neće uspjeti stoposto sami sebi razjasniti što je tamo, što je ovdje. Ni nakon četiri godine življenja u Hrvatskoj nije mi jasno gdje u stvari pripadam. Tamo ili ovamo!? I nije li tamo možda ipak ovamo …i obratno.

U Njemačkoj sam. Moglo bi se to reći …na urlaubu. Srećem znance. Jedno od prvih pitanja je: Kad si došao? Dobro je …nije bilo pitanje kad si se vratio? Znači za mene je u Hrvatska ovamo, a Njemačka je tamo.

Ali već nakon par rečenica „…i ja sam bio dolje …vratio sam se prije dva tjedna“.

Dobro …oni koji žive u Njemačkoj smatraju Njemačka je ovamo, a Hrvatska tamo. Logično!

Ni za kolegicu Sonju nema dvojbe …kad se vraćaš? Pita često.

Sa unukom Linom je već malo teže. Ona ima dvije godine i nema pojma što je to ovamo, a što tamo. Ona hoće da su baka i djed stalno uz nju. Problem je što su Lina i baka stalno tamo, a djed je tamo samo povremeno.

Normalno jest da se u drugoj zemlji osjećaš kao gost. Pa bio sam tako dugo gost posebne vrste u Njemačkoj. Gost-radnik …popularno …gastarbeiter. Međutim ja se u Njemačkoj uopće ne osjećam kao gost. Poznajem previše staza u šumama oko Remscheida, puno osobitosti u ovom gradu alata, puno detalja iz biografija pojednih stanovnika… koje su poznate samo insajderima da bih se mogao osjećati kao gost. Ipak nekako…

Razgovaram s urednikom  lokalnih novina. Razgovaramo u suradnji koju mislimo obnoviti. Zanimaju ga moji pogledi na Njemačku danas.
Dobro …takvih razgovora s kolegama je na pretek i svi su u sadržaju vrlo slični. Teško stanje u novinarstvu općenito. Tu nema tamo i ovamo …svugdje je novinarstvo u nezavidnom položaju.

Razgovor se polako pretvara u dogovor. Postajemo konkretniji glede forme suradnje. I tema prve kolumne je kristalno jasna, pa bi uskoro mogla na papir.

–Ali znaš Andreas ja putujem za dva dana u Hrvatsku, pa će prilog stići malo kasnije.

-A kad se vraćaš?

E jebiga sad! Baš kada sam mislio da sam konačno sam sebi pojasnio šta je ovamo a šta tamo, gdje idem i gdje se vraćam …Andreas unosi ponovo zbrku. Ne pojašnjavam ništa, jer on to ionako ne može shvatiti. Ja sam mu suradnik …radimo za iste novine koje izlaze u Njemačkoj, pa…

Posljednji dan ovogodišnjeg boravka u Njemačkoj. Čuko i ja upriličili smo podužu šetnju. Ne zbog toga da bi bregima dragim bilo što obečal, nego da iskoristimo prelijepi dan.

Svjestan činjenice da idućeg dana putujemo u Hrvatsku, pade mi na pamet pomenuta pjesma. Pa i ovi bregi su mi jednako dragi, kao i obronci Dilja u Slavonskom Brodu. Poznajem ih jednako dobro I njima sam dužan obećanje …vrnul se bum nazaj!

Sretnem poznanika Adnana, nekadašnjeg kolegu i susjeda.  Obradovao se susretu. Zna da živim u Hrvatskoj, zna da sam se odjavio u Njemačkoj, poznaje moju ženu i sinove, ali …ne zna njemački.

–Kolega …zusammen spazieren!? Odustao je od planiranog smjera i pridružio se  Čuki i  meni.

-Kolega …wie lange du weg? Ich auch Rente. Krank! Ich drei mal tot. Niks Luft!

-Ideš li u Tursku? Ako imaš mirovinu možda bi ti bolje bilo živjeti u Turskoj!?

-Niks Turkei. Turkei teuer. Rente wenig. Turkei viel teuer.

-Und Verwandte, Familie?

-Alle Schweine hier …Holand, Schweiz, Köln… Ich niks Familie Turkei.

-Und was machts du ganzen Tag hier?

-Niks! Spazieren gehen. Trodelmarkt, Kolege zusammenspazieren, essen, schlafen, Fernsehen …verstehe Fernsehen?

-Ja ich verstehe Fernsehen. ARD, ZDF, RTL…

-Niks ARD! Turkisch Fernsehen …verstehe? Satelit auf Balkon.

-Und deine Gesundheit? Ist jetzt besser?

-Scheisse beser! Schwer Luft …verstehe? Niks Luft.

Jadna konverzacija. Ni nakon 40 godina Adnanu nije uspjelo naučiti osnovno. Pitam ga viđa li bivše kolege.

-Kolege gross Arschloch. Niks sprechen zusammen. Warum nicht zusammen Tee trinken.? Immer …keine Zeit, keine Zeit …scheise Zeit! Immer nur …schnell, schnell …egal Arbeit …verstehe?

Dva dana nakon susreta s Adnanom sam u Brodu. Žurim na internet. Treba vidjeti šta je Sonja postavila na Hrvatski glas Berlin ovih dana.
Ali internet štrajka. Prijavljujem kvar i obećavaju mi da će odmah potražiti grešku. Ipak malo potrajalo. Za to vrijeme razmišljam šta je tamo, a šta ovamo.

Uvijek ponovo pokušavam u međumrežje. Neće pa neće.
Nema druge nego u voćnjak. Trešnje dozrele, ruža iz Kaliningrada procvjetala.

Uvečer još jedan pokušaj ulaska u virtualni svijet međumrežja. Klik …i otvara se dobro poznati logo …Hrvatski glas Berlin. Ne mogu vjerovati …nakon toliko nejasnoća i traženja značenja pojmova tamo i ovamo konačno se unijelo svjetlo u pomrčinu. Ovamo je ono mjesto, koje izazove knedlu u grlu i potjera suzu na oko. Ovamo je mjesto kojemu možeš obećati da ćeš vrnuti se nazaj.

I Sonja bila vrijedna. I čitetelji ostali vjerni i broj im se povećao. Sada nas je svakodnevno preko deset tisuća. I svi odlaze ponekad i vraćaju se na poznatu adresu … www.hrvatskiglas-berlin.eu.

Ipak bio sam duže vrijeme odsutan. Razmišljam kako je ovdje poraslo. Nije to više jedna točka na kugli zemaljskoj, nego je postala već velika mrlja. Ovdje je Brod, ali ovdje je i Remscheid i Berlin i sva ona mjesta iz kojih se javljaju naši dopisnici. Krajnje je vrijeme da se nekim riječima promjeni značenje kako ne bi i dalje unosili nepotrebnu zbrku oko pojašnjavanja kuda ideš, kamo se vraćaš, kad odlaziš… kad dolaziš…