Mladen Vojtkulak
Povući ću noćas mjesec za uho
Ne prejako,
Tek toliko da proviri
Iznad krošnji staroga vrbika
Pa da rijeku posrebri
08 POEZIJA
FATIMA
MOĆ PRIRODE
Iz bilježnice koja odlazi u arhivu, ispunjena
piše: Božica Jelušić
Volim pokrajinski, fiziokratski život, na površini često učmao i utrnuo, no negdje u dubini pun vitalizma, žurbe, fizičke napregnutosti, da se poslovi posvršavaju i preduhitre nedaće sezona, poput dugotrajnih kiša, iscrpljujućih vrućina, tuče, ranih mrazeva i snježnih vijavica, koji te drže podalje od polja i dnevnih poslova.
Na selu se rijetko ide u prirodu radi nje same, da bi čovjek uživao u pogledu na raslinje i skladne plastičke forme, ili istraživao…
ZNAŠ LI
NE POZABI BOSNE
piše: Božica Jelušić
Čitam vlastiti tekst o Bosni i mislim kako je pamćenje kratko …
Na početku rata bili smo na mirovnom seminaru u KOPRU, nas dvadesetak iz raznih krajeva. Susreli smo se s bosanskim izbjeglicama, zapisivali, plakali, kleli se na nezaborav i angažirano pisanje, rastajali se u vrlo emotivnoj i nabijenoj atmosferi.
Dijelili su nam neke bedževe , na kojima je pisalo NE POZABI BOSNE.…
MODESTY
Nakon što nam se prošle godine prvi puta javila s kratkom pričom naslova “Kratki spoj“, evo nam opet naše čitateljice iz Zagreba, ovoga puta kao autorice stihova.
Martina Bandić
U bitku istinskog ogledala;
U odrazu sudbine…
Treperenje krila leptirice;
Kaleidoskop dubine.
Zadnja razina nečije druge sjene,
Novo treperenje krilima;
Novi val ljepote
kao novi crtež kistom…
IZNAD STRAHOVA
MA DAJ
TIŠINU CIJENIM
piše: Božica Jelušić
Nije točno da nemamo izbora, te da ne možemo birati društvo. Kad otpratim svoje jato, uzimam motorin, idem na imanje: biram oblake, travu, hrast, javore, ariše, ljekobiljke, knjige, teke, grančice i glinu, pripremljene za modeliranje … Farbam do kraja letvice na vrtnoj ogradi i nosim stare knjige na sunčanje.
Oko 18h vrt dobiva kupku, mahnem malo krpom u pravcu paučine, pometem terasu, izvučem ligeštul i meditiram u čast zalaska sunca……
