Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
i rekli da uz čarobnu riječ otvara svaki um,
osjetila sam težinu čovjeka u sebi.
Bio je poput ljepljive naplavine riječi
koje su ostale sjediti u krilu kućnoga praga
dok je snaga moga djetinjstva gladovala…
Rodio se Mesija na radost Majci Kraljici Na svijet je došlo Djetešce u pastirskoj štalici. Nije imao raskošan kinderbet,ležao je na slamici Ručice pružao prema Majci,našoj nebeskoj carici.
.…
Pomislim: Dobro je!
Još me može očarati šuštanje suhog lišća
dok pleše na jutarnjem povjetarcu
još uvijek oko mene cvrkuću ptice
zastanem, osluhnem
dok iza vrata drijemaju moje strepnje…
Godino stara, pogled mi je plah,
Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
Božana,
Prosinac sipa čaroliju kristala leda
Noćas dok sam spavala
u što god da se pretvorim
Pitala bih te svijete
Pjesme ne vole da se govori o njima