Miljenka Koštro
Vrelina Kolovoza
okolo voza li voza
ne buni se
puna grozda loza
i Gospojina dođe
i proći će bez kapi kiše,
ah, jedva se diše,
Kolovoz suhim perom
kolovoški suho piše,
vreli su uzdasi dana,
vrelinom mašu noći bez kiše,
pitaju se vrtovi žedni,
bez strasti,
hoće li napokon koja kap pasti,
ko poprženi prođoše tjedni i tjedni,
a cvrčci svirkom ljeto slave
i gledaju u radnike mrave,
u vrtu biljke pognule glave,
samo se korov razmaha
da ostale nadglasa
kukuruzu do pojasa,
u suzama sv. Lovre
na noćnom nebu
meteorski roj
ne znaš mu ni broj,
na ramenima jutra
lagan povjetarac novu priču piše
i šapće: iza Gospojine
donijet ću malo kiše.
Pogledam se u lice,
u posudu ulijem hladnu vodu,
za žedne ptice.