Lucija Vinogradac
Ona nije najurednija žena
uz hrpu posuđa
radije će prvo popiti kavu.
Ne drži sve konce
u svojim rukama
i ne smišlja koje će kolače
praviti za nedjelju
a u punom loncu sarmi
uvijek joj se koja raspadne.
Nema još djecu
nema bašću
a ni koji paradajz na balkonu.
Ne ide uvijek na
poslijepodnevne šetnje
nije još ni bicikl kupila
i ne prati koji su nokti
i torbice u modi.
Ali ona
ima osmijeh za svakoga
savjete koje ni sama još
nije upotrijebila
izvući će iz rukava.
Zna da za sve ima vremena
i da prvo treba misliti na sebe
jer zna da tako
mislimo i na druge.
U sve što radi doda
mrvu ljubavi i ostavi dio sebe
uvijek će poslušati tuđu muku
i još više će se radovati
tuđoj sreći.
One koje voli
voli zauvijek.
U svemu vidi božji naum
i zna da nikada
ne treba odustati
jer sreća se pronađe
na neobičnim mjestima.
Ona živi
u svakoj od nas.