Emilija Herceg Martić
1.
Iz oblaka tmurnog rađa se zvijezda
Zvijezda koja bdije nad zemljom mojom.
Ja napuštam je sad opetovno
I brda njena i more
I gradove i ljude
Nosim u duši svaku toplinu
Upaljenog svijetla prozora kuće hrvatske.
Ja upijam sliku starca što sakuplja flaše stare…
08 POEZIJA
NA TRGŪZÃLU
LAGODA LADANJA
tekst i foto: Božica Jelušić
Jučer smo postavljali pijetla u parku, danas kosili … Po prvi put u (novijoj) povijesti savršeno obavljen posao: promenada šira 30 cm, rez ujednačen, biljke neoštećene.
Potpuno novi izgled imanja- otkrivam neko prijatno i unikatno mjesto, stalno izlazim van da pogledam…eto što znači biti stručan i savjestan, mao čemu da se radi- od najmanjega do najvećeg posla!…
LIJEPA SI ZEMLJO MOJA
ZNAT ĆEŠ
DAJ, MAHNI MI
DA MI JE SANJATI
OVDJE BIH SE PREDALA
piše: Božica Jelušić ...zapisi iz Nizozemske
Stigla, gotovo pred zoru. Ugodan krevet, još pamti moj obris tijela. Admiral je na svom mjestu, grade mu novu cestu do marine. Još malo i udahnut ću miris mora, algi, trave, slanog vjetra.
Galeb u visini, najava sunca u daljini. Biram omiljenu košulju. Kava i južno voće, razgovor ugodni, koji seže daleko i duboko … U perspektivi kolač s višnjama i Višnji voli višnje, kaže Ivan Golub. Usredotočujem se. To je lako, kad imaš središte ……
NA KRAJU IPAK OSTAJEŠ SAM
Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
30. studeni 2010. u 16:04/ Hladne su noći i maglovita jutra u srcima naših ljudi. Neprestano se u ovim izmišljenim krugovima prijatelja i poznanika traži osoba koja zbilja zaslužuje nazivati se našim prijateljem i biti dio našeg društvenog i privatnog života.
Ovo je priča o onima koji imaju sve, a nemaju ništa. Silno bogatstvo, lažno predstavljeni ljudi i samoća skrivena u grudima što žele puknuti od boli, slika su i prilika današnjega čovjeka.…
JEZIK RODA MOGA
IZ NAŠE ARHIVE ...Domoljubni stihovi Petra Preradovića /Objavljeno 26.01.2010./
Ovi stihovi Petra Preradovića velikog hrvatskog domoljubnog pjesnika pratili su me cijeli iseljenički život. Htio bih njihov značaj i njihovu snagu podijeliti s vama. Nije ovo cijela pjesma, ali toliko zapamtih i to mi bilo dovoljno … /Emil Cipar/
Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči, –
To je jezik roda moga!…