Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,
Umirili se, a onda počeli odbrojavati godine…
„Ako sad imam toliko i toliko, koliko mi je još preostalo
do onog trenutka kad se obično odlazi i – NIKAD više?“
Kako prihvatiti ograničenje, kraj života kao
potpuni kraj? NIKAD više!?…
Bliži se kraj godine.
Umjesto snijega pada kiša.
Nebo je danju tmurno.
Noću nema zvijezda.
Ružne vijesti kao da konkuriraju jedna s drugom.
Ratni sukobi, razaranja, poskupljenja, klimatski poremećaji…
Više prostora zauzima briga nego radost.…
Dajem vam Dušu, al ne dam Kuću Duše.
Treba za svojom zvijezdom ići
Jeca harfa,
Jeste li ikad kao ja zatvorili oči na trenutak,
–Ne želim se više sam igrati –
Svaki roditelj ima različita iskustva u odgoju djece. Moje iskustvo je drugačije od iskustva ostalih.
Došle su kiše i one
Bliži se kraj godine.
Onaj osjećaj povratka…