Miljenka Koštro
Zaboravljam okrutnost mračne sile
kada trebala sam nečiju toplu ruku
iza zastora oštre kandže se skrile
da me u svoje gnijezdo silom odvuku
.
strpljivo čekala sam svanuća bijela
kako bih udahnula svježeg zraka
prateći kako zemlji pada ruža uvela
i miris će klonuti ispred vjetra jaka
riječi sam mnoge sijala na polja poezije
u ovom šarolikom svijetu zbilje i mašte
od finih pjesničkih vrtova profit se odbije
ne mrve kruh, a riječi su žvakali natašte