Kako da mi snenoj kažeš zbogom
kad se poput samonikle puzavice
željne dodira
pletem tvojim mislima
osluškujem prepoznatljivu melodiju
izvan vremena i prostora…
Tražit ćeš oprost, što osvjetljavaš noći;
Tražit ćeš oprost, što gradiš most od duge;
Tražit ćeš oprost, zbog svojih silnih moći;
Tražit ćeš oprost, što usrećuješ druge.
Večer razlijeva sjenke
Ne, nisu sve oči zagledane
Što se stidiš, visibabo,
svi moji jauci za izgubljenom ljubavi
Kako da mi snenoj kažeš zbogom
I tamo
Kroz ponistru viri dnevun i misecun,
Tražit ćeš oprost, što osvjetljavaš noći;
Hromo se tijelo pokriva mrakom