Djoko Erić
Kad bi te neko zapitao.
(Recimo tako hipotetski)
U toj rijeci si plivao.
Kakva je ona? Čemu? Reci!
.
Možeš mu reći, da je hladna.
I virova opasnih puna.
Da usta mnoga tu su gladna.
Da ludom je na glavi kruna.
Možeš mu reći, puna muke.
Za malo hljeba i igara.
Da mnogima su prazne ruke.
Da umorna je. I već stara.
Da najlakše je prebroditi,
Ako se nečem vjerno služi.
Da toplija će mnogo biti,
Ako ti neko ruke pruži.
Da u toj drami, u tri čina,
Zasija nešto usred trave.
Nad tihom vodom mjesečina.
Zvjezdano nebo iznad glave.
Ako se nađeš pak u čudu.
Zbunjen. Šta bi mu mog’o reći?
Ideju jednu imam ludu.
Reci mu, to je – san o sreći.