Ivan Dobra Žirjanin
U štajunu ka’ je vrime trgačije,
ka’ se nije moglo ni kroz pute projti,
sve je unda bilo puno drugačije:
hodili bi sebi, drugomu i svojti
08 POEZIJA
MALO O BERLINU, VIŠE O SRCU
piše: Slavica Sarkotić
Čovjek voli djecu. Naravski. Gotovo svaki čovjek. Ima i onih koji ne vole nikoga ali ti su srećom rijetki. Slijedom toga, volimo i unuke. I nema toga što ne bismo za njih učinili, zar ne?
Da odu na Aljasku pokušali bismo za njima. A oni nam vječno izmiču, kao što je i red, jer oni rastu i razvijaju se a mi starimo i postajemo slabiji.…
PRIZIVANJE
STARIJI BRAT
MNOŽENJE UNE
ZAŠTO SAM ZAMRZILA OGLEDALA
piše: Miljenka Koštro
Čula sam oglas preko lokalnog radija. Traže mladu, sposobnu djevojku za rad u trgovini odjeće, u samom centru grada. Učinilo mi se privlačnim. Porazgovarala sam sa svojom bolesnom majkom koja me ohrabrila: – Marta, ti to možeš.
Novac nam je nužan, jer živimo u davno sagrađenoj i oronuloj kući, na rubu grada, od socijalne pomoći.…
MEĐU NAMA
KAKO JE KOD TEBE
I´M SORRY
PJESNIČKA PRIČA IZ KAFIĆA
piše: Nikola Šimić Tonin
Svaki kvart ima svoj “kafić Uzdravlje“ gdje se dolazi na najbolju kavu, ledeno pivo ili čašicu razgovora. Kvartovske kafiće u kojima je kava uvijek dobra, a konobari znaju više o nama od nekih prijatelja ritualno posjećujemo zbog osjećaja drugog doma u kojem ne moramo prati posuđe. Ne moramo niti poručivati piče, po dijelu dana, konobar/ica već zna što pijemo. Dovoljno je doći i sjesti i piće već stiže.…