Antonio Gavran
Nisam dugo pisao, već sam zaboravio
da sam ikada to i činio,
od svega dobroga
odlučih se trčati za “dobrim”
što ima svoju cijenu,
jer taj nekakav svijet osmijeha
nije opipljiv… ma pusta priča!
08 POEZIJA
SANJAO SAM
Iz naše arhive/objavljeno 08.06.2011.
Pavao Martinis
Sanjao sam sanjao
dva dva anđela kako lete
istim nekim putem kao ti i ja.
U cik zore slijeću na hrid
Krvavih nožica pokislih krila usnulih očiju
mašu mašu ko’ nama,
Istina il’ san. Ne znam.
DISATI PRVI PUT
MAHOVINA, LIŠĆE, MAHOVINA
MISIJA
STIŽE GOLUBIĆ
ROJENJE MISLI
JANICA DRAGA, BI TE NEKAJ PITAL
Ivica Smolec
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
nigdar onda nebuš podišala morje.
Al buš bormeš sak čas z jagli bažul jela,
ne bum zdaj povedal ono kaj je gorje.
Zanavek pozabi rinčice i čvarke*,
nigdar nebuš, mila, videla Pariza.
Al dok buš po zimi zbirala suharke,
hpoznala buš našu lepu hustu zbliza.…
GDJE SAKRIO JE OSMIJEH SVOJ
VRISAK GLASOVA NASLIJEĐA
Pročitala sam za vas: “SIMURG”, Stanka Andrića u izdanju Durieuxa 2005.
piše: Zvjezdana Saje
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Slavonija je u srcu dječaka i muškarca, isprepletena u mreži slika koje čine život. Pripovjedač je dodirnuo obje narativne pozicije; ekstradijegetsku u kojoj je izvan priče i homodijegetsku u kojoj aktivno sudjeluje, tj. glavni je junak priče, a ujedno je promatrač koji nam posreduje priču o drugim ljudima ili događajima koji su ga zaokupljali tijekom dječaštva i mladosti. Prepričavanjem on umnaža pripovjedače pa se u ovom tekstu mogu vidjeti i druga gledišta. Mnoštvo bahtinovskih glasova koji se slijevaju u jednu svijest. Paralelizam pripovijedanja postaje jedno.…