Jelena Stanojčić
Raduje me što u svome životu
nailazim na ljude i dobrotu.
Oni se tiho i skromno provuku
U moju malu srčanu luku.
Onda ih srce golica i češka
I nevješto im pjeva pjesmu o ljubavi,
Pa ih u sebi danima nosi
O njima govori, njima se ponosi.
A i oni otamo ljubav uzvraćaju
Pa se zajedno smiju, plešu, pjevaju…
Sličan se sličnome uvijek raduje,
A ljubav se širi i tu ne prestaje.
2016. “Ples ljubavi”