piše: Sven Adam Ewin
Htjeli su znati: kad ubace me tigru,
Što će se zbiti u tom kavezu uskom?
Ja sam ušao i prihvatio igru
S beskrajnom tugom u oku svojem ljudskom.
Strašni je tigar iz mračne, divlje šume
U tome času još ležao na boku
I tiho režeć pogledavao u me,
S beskrajnom tugom u svojem zvjerskom oku.
A kad je potom, uz žamor sa svih strana,
Digao se i krenuo prema meni,
Čulo se samo disanje kamermana
I jedva zatomljen krik u jednoj ženi.
A on je mirno svojemu tužnom drugu
Sjeo do nogu… Tuga poštuje tugu.