Adolf Polegubić
Francisco Jacinta i Lucija
jedna velika tajna
velik si Gospodine
veći od mojih mogućnosti
da bih shvatio priču pastira…
08 POEZIJA
MOĆ PRIRODE
Iz bilježnice koja odlazi u arhivu, ispunjena
piše: Božica Jelušić
Volim pokrajinski, fiziokratski život, na površini često učmao i utrnuo, no negdje u dubini pun vitalizma, žurbe, fizičke napregnutosti, da se poslovi posvršavaju i preduhitre nedaće sezona, poput dugotrajnih kiša, iscrpljujućih vrućina, tuče, ranih mrazeva i snježnih vijavica, koji te drže podalje od polja i dnevnih poslova.
Na selu se rijetko ide u prirodu radi nje same, da bi čovjek uživao u pogledu na raslinje i skladne plastičke forme, ili istraživao…
ZNAŠ LI
NE POZABI BOSNE
piše: Božica Jelušić
Čitam vlastiti tekst o Bosni i mislim kako je pamćenje kratko …
Na početku rata bili smo na mirovnom seminaru u KOPRU, nas dvadesetak iz raznih krajeva. Susreli smo se s bosanskim izbjeglicama, zapisivali, plakali, kleli se na nezaborav i angažirano pisanje, rastajali se u vrlo emotivnoj i nabijenoj atmosferi.
Dijelili su nam neke bedževe , na kojima je pisalo NE POZABI BOSNE.…
MODESTY
Nakon što nam se prošle godine prvi puta javila s kratkom pričom naslova “Kratki spoj“, evo nam opet naše čitateljice iz Zagreba, ovoga puta kao autorice stihova.
Martina Bandić
U bitku istinskog ogledala;
U odrazu sudbine…
Treperenje krila leptirice;
Kaleidoskop dubine.
Zadnja razina nečije druge sjene,
Novo treperenje krilima;
Novi val ljepote
kao novi crtež kistom…
IZNAD STRAHOVA
MA DAJ
TIŠINU CIJENIM
piše: Božica Jelušić
Nije točno da nemamo izbora, te da ne možemo birati društvo. Kad otpratim svoje jato, uzimam motorin, idem na imanje: biram oblake, travu, hrast, javore, ariše, ljekobiljke, knjige, teke, grančice i glinu, pripremljene za modeliranje … Farbam do kraja letvice na vrtnoj ogradi i nosim stare knjige na sunčanje.
Oko 18h vrt dobiva kupku, mahnem malo krpom u pravcu paučine, pometem terasu, izvučem ligeštul i meditiram u čast zalaska sunca……
