događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Roko Dobra
Jakovu Poliću
eno stablo na vjetrini povija se i leluja
eno more muklo stenje pred oltarom moćne hridi
ali galeb ne boji se ni vjetrova ni oluja
bez obzira na nož ljuti i na ranu koja bridi
do dna srca umornoga do dna duše nesmirene
jer da si se dao tmini i bez volje i bez nade
možda bi se posustalo pri odluci da se krene
u daljine po Ljepotu sve do Lorce i Granade…
Joso Špionjak
Sind die stillen Gräber die letzten Zeugen,
des Menschen Tage, die vergangen?
Bleibt hier jene Treue verborgen,
an welcher wir so gern gehangen?
Ein stummer Begleiter ist unesre Zeit,
wer soll uns dann die Antwort geben:
Warum die Liebe unleugbar keimt –
und setzt die Krone dem ganzen Leben?…
piše: Roko Dobra
Ovaj put bih za portal ponudio ova dva svoja soneta, posvećena dvojici hrvatskih izvrsnih i nezaobilaznih književnikā – Živku Jeličiću i Cvjetku Milanji, uz ovo nešto teksta iz jednog mog pisma, upućenog potonjem Cvjetku Milanji 20. veljače 2009. godine, a s obzirom na sve ono što su, svaki u svoje vrijeme, uradili u svezi s mojom pjesničkom afirmacijom, kako slijedi:
„Nesumnjivo, poštovani i dragi Cvjetko, oduvijek sam se divio Vašim književnim opservacijama, kao i Vašoj temeljitosti i stručnosti kojom razglabate o književnom djelu i o književnosti uopće. Tako da sam odavno već priželjkivao da se barem „taknete“ i mog pjesničkog opusa, te da me „postavite“ na mjesto kojega sam, i kao pjesnik, i kao čovjek, dosegao! A što ste (…) u velikoj mjeri uradili – već i ovim Vam krajnje analitičkim i briljantnim osvrtom.*…