Adolf Polegubić
U mom oku ti si vječni znamen,
urešena bojama od zlata,
u njidrima tvojin more, kamen,
ja te ne dan za sva tuđa blaga.
.
Dalmacijo, ti si moje sunce,
koje sije sve do na kraj svita.
Dalmacijo, ti si moja radost,
ljubim tvoje i zime i lita.
Ref.
Ti si svitlo nakon duga puta,
ti si moje i danas i sutra,
dosta sam ja po tom svitu luta,
sada želim samo tvoja jutra.
Bili kamen, maslina i more,
ti gradovi što te sritnu diče,
neka sviću nama bolje zore,
živila nam, neka svatko kliče.
Dalmacijo, ti si moje sunce,
koje sije sve do na kraj svita.
Dalmacijo, ti si moja radost,
ljubim tvoje i zime i lita.
Ref.
Ti si svitlo nakon duga puta,
ti si moje i danas i sutra,
dosta sam ja po tom svitu luta,
sada želim samo tvoja jutra.
Bili kamen, maslina i more,
ti gradovi što te sritnu diče,
//neka sviću nama bolje zore,
živila nam, neka svatko kliče.//
…
Pjesma “Dalmacija” autora Adolfa Polegubića nagrađena je na Melodijama hrvatskog juga, festivalu dalmatinske glazbe, održanom u petak, 7. kolovoza u Opuzenu.
Pjesmu je otpjevao Frane Vugdelija, autor glazbe i aranžmana su Želimir Škarpona i Dalibor Musap
Vugdelija je osvojio posebnu nagradu Festivalskog savjeta za pjesmu „Dalmacijo“, autora dr. Adolfa Polegubića, čime je još jednom potvrđen njegov doprinos njegovanju dalmatinskog glazbenog izričaja.